test
Na internetu možete pronaći brojne testove koje možete poduzeti kako biste sami utvrdili jeste li ovisni o alkoholu. Postavljaju se razna pitanja o vašem okruženju, kako se nosite s alkoholom i osobna pitanja. Ovi testovi su dobrovoljni, besplatni i anonimni.
Naravno, postoje i testovi u savjetovalištima, u bolnici ili u grupama za samopomoć. Na taj način možete prije svega sami razjasniti jeste li ovisni ili ne. To može biti prvi i vrlo važan korak prema terapiji.
Pomoć
Mnogo je ponuda pomoći osobama koje ovise o alkoholu. Za mnoge od njih poznati su ljudi s kojima razgovarate ili koji vam se obraćaju, a za druge je lako otići u grupu za podršku u kojoj ima drugih ljudi s istim problemima. U svakom gradu postoje besplatna savjetovališta koja možete kontaktirati i telefonom. Uz to naravno postoje i obiteljski liječnici, psihoterapeuti i klinike koji također nude pomoć. Sve ponude možete vrlo lako pronaći putem interneta ili telefonskog imenika
Terapija
Ako je vlastita volja dovoljno jaka i one koji su pogođeni dobro podržavaju prijatelji i članovi obitelji, vrlo je moguće postati trijezan alkoholičar. To znači da se uopće ne pije. To je ujedno i krajnji cilj terapije.
Nažalost, često je dovoljan samo gutljaj alkohola i oboljela osoba ponovno padne u alkohol, pa ako ste nekada bili alkoholičar, važno je da vam kasnije ne smiju ili više ne smiju piti alkohol. Postoje razne ponude pomoći, od stacionarne skrbi i registriranih liječnika do grupa za samopomoć. Ovisno o tome koliko se pojedinac snalazi, bira se najprikladniji.
Međutim, obično sve institucije usko surađuju. No, uz sve profesionalne institucije trebala bi postojati barem jedna, a u najboljem slučaju nekoliko bliskih rođaka, koji podržavaju alkoholičara i koji su uz njega, jer posebno u teškim životnim situacijama opasnost da suhi alkoholičar započne ponovno pijenje je vrlo visoko. Prije bilo kakve terapije važno je prepoznati i prihvatiti problem kao takav.
Terapija će uglavnom biti uspješna ako dotična osoba zaista želi ozdraviti. Ovo priznanje i dobra edukacija samog pacijenta i njegove bliske rodbine, putem odgovarajućih institucija, s kojima se naravno mora prvo stupiti u kontakt, vrlo je važno i predstavlja prvu od četiri faze terapije. Zatim dolazi faza povlačenja.
Ovdje je važno razlikovati koliko je jaka volja i koliko je netaknuta i korisna okolina pacijenta i stanje samog pacijenta, kako bi se odlučilo treba li provesti stacionarnu ili ambulantnu terapiju odvikavanja. Iznad svega, ako su psiha i tijelo već ozbiljno pogođeni, nužna je stacionarna terapija za odvikavanje, posebno kako bi se izravno imala na raspolaganju stručna pomoć u slučaju mogućih komplikacija. Samo povlačenje nesumnjivo je teška faza za dotičnu osobu.
Mnogi pate od tipičnih simptoma ustezanja poput drhtavice, znojenja, nesanica, lupanje srca, gastrointestinalni problemi, zbunjenost itd. Simptomi odvikavanja mogu utjecati i na tijelo i na dušu. Koliko dugo traju simptomi odvikavanja teško je reći i ne ovisi samo o pojedinoj osobi već i o težini bolesti.
Mogu postojati čak i vrlo opasne nuspojave kao što je takozvani delirij. U kontekstu delirija, zbunjenosti, motoričkih poremećaja, ali i kardiovaskularnih komplikacija i halucinacije kao i mogu se pojaviti vegetativne iskočnice. Takvi pacijenti trebaju intenzivnu medicinsku njegu i liječenje i svakako bi trebali biti na stacionarnoj terapiji, jer je tijelo akutno ugroženo.
Daju se i odgovarajući lijekovi za tzv detoksikacija. Koliko traje ova faza ovisi o pacijentu, ali kaže se da je završena nakon otprilike 9 do 12 dana. U fazi odvikavanja pacijent je bez alkoholnih tvari i toksina i mora ponovno naučiti kako izgleda život bez alkohola i kako ga poreći.
Osim radne terapije, na raspolaganju je i psihološka podrška. Ova faza također može trajati nekoliko mjeseci. Posljednja faza, faza rehabilitacije, odnosi se na povratak pacijenta u svoje normalno okruženje i učenje nositi se sa svakodnevnim problemima i brigama.
Oni više nisu zaklonjeni alkoholom, ali često postaju još očitiji. Upravo je ovdje važno da pacijenti imaju dobru podršku. Daju se i odgovarajući lijekovi za tzv detoksikacija.
Koliko traje ova faza ovisi o pacijentu, ali kaže se da je završena nakon otprilike 9 do 12 dana. U fazi odvikavanja pacijent je bez alkoholnih tvari i toksina i mora ponovno naučiti kako izgleda život bez alkohola i kako ga poreći. Osim radne terapije, na raspolaganju je i psihološka podrška.
Ova faza također može trajati nekoliko mjeseci. Posljednja faza, faza rehabilitacije, odnosi se na povratak pacijenta u svoje normalno okruženje i učenje nositi se sa svakodnevnim problemima i brigama. Oni više nisu zaklonjeni alkoholom, ali često postaju još očitiji. Upravo je ovdje važno da pacijenti imaju dobru podršku.
