Ljudski razvoj započinje spolnom reprodukcijom i kasnijom gametogenezom. Stanica, koja se naziva gameta, nastala je od iskonskih zametnih stanica i ima haploidni skup kromosomi, upoznaje žensko jaje kao sperma. Nakon oplodnje zigota se razvija, klica se ugrađuje i započinje proces embriogeneze - rast zametak. Embriologija proučava i promatra ovaj proces.
Što je embriologija?
Embriologija je grana medicine i razvojne biologije. Riječ "embrij" potječe iz grčkog i znači životno voće. Ovo je grana medicine i razvojne biologije. Riječ "embrij" potječe iz grčkog i znači životno voće. To je dakle znanost o cjelokupnom prenatalnom razvoju. Već u 5. stoljeću prije Krista iznesene su prve teorije o tome kako an zametak treba razvijati. Međutim začeće još uvijek karakterizirao vjerujući aspekt, pa se pretpostavljalo čin božanske tvorevine. Tada je to teoretizirao grčki filozof Aristotel sperma može aktivirati žensku menstruaciju krv na neki način, inicirajući tako stvaranje an zametak. Leonardo da Vinci izvršio je prva mjerenja različitih faza embrionalnog razvoja, dok je već u 2. stoljeću naše ere liječnik Galenos, također iz Grčke, napisao o prenatalnom razvoju i o posteljica, uvjeti koji su oblikovali embriologiju do modernih vremena. Ovdje se detaljnije ispituje oplodnja, razvoj oplođenog jajašca u zametak, a embriologiju možemo podijeliti na opću i specifičnu.
Tretmani i terapije
Za opću embriologiju ulogu igra razvoj zametnih stanica. Pa tako i proces ovulacija, oplodnja i implantacija. Formiranje i funkcioniranje membrana jajeta, posteljica, i zametni diskovi se razmatraju detaljnije. Jajne membrane su slojevi tkiva koji obavijaju fetus u maternici. Oni na kraju formiraju amnionska vreća, koji razdvaja embrij od majčinog tkiva. U embriologiji se vanjska membrana jajeta razlikuje od unutarnje jajne membrane. Opne jajašca pričvršćene na rub posteljica. Posteljica nastaje u žene materica i kontinuirano opskrbljuje embrij kisik i hranjive tvari dobivene iz majčinog metabolizma. Nastaje nakon blastociste implantati u materica a teži oko 500 grama kad se potpuno razvije. Sastoji se od majčinog i fetalnog dijela, dok je embrij povezan s posteljicom pupčana vrpca. Klicni disk je pak dio oplođenog jajašca iz kojeg nastaje embrij. Sve to pripada području opće embriologije. Posebna embriologija nadilazi razvoj embrija a više u formiranje pojedinih organskih sustava. Ovdje se formira mozak, srce, pluća i drugi organi razmatraju se detaljnije. Sažetak se zatim bavi embriologijom određenog organa. Uz to postoji usporedna embriologija koja uspoređuje embrionalni razvoj različitih vrsta i na taj način također donosi zaključke o filogenetskim aspektima, deskriptivna koja analizira pojavu životinjskih ili biljnih struktura, uzročno-posljedična, koja provodi funkcionalnu i kauzalnu analizu i postavlja pitanje determinantnih čimbenika koji utječu na razvoj embrijai filogenetski orijentirana embriologija koja provodi analizu evolucije i na taj način razmatra filogenetski određene promjene u procesima, što pak obogaćuje istraživanje homologije. Ostala područja na koja embriologija utječe su imunologija, kultura tkiva i endokrinologija. Uz to su predstavljeni stanična fuzija i metoda prijenosa nuklearne energije. Specijalnosti su se postupno spajale, tako da su, na primjer, genetičari, razvojni i molekularni biolozi surađivali. Još jedno potpolje je također molekularna embriologija. Ovo se posebno bavi molekularnim procesima koji se događaju u fazi embrionalnog razvoja. Relevantni su mehanizmi koji kontroliraju diferencijaciju stanica. Utvrđeno je da je razvoj embrija u životinja i ljudi slični su u smislu molekularne razine. Također je utvrđeno da geni koji sudjeluju u razvoju igraju važnu ulogu u mogućim bolestima kod ljudi.
Dijagnostika i metode ispitivanja
Kada se pojave malformacije ili ošteti zametna stanica tijekom razvoja embrija, medicina i embriologija govore o gametopatiji. To su nedostaci koji su već prisutni u jajetu odn sperma stanica prije oplodnje. Kvar koji se javlja tijekom razvoja fetus naziva se fetapatija. U ovom slučaju, prva faza trudnoća je posebno osjetljiv na štetne učinke, dok su druge dvije faze manje osjetljive jer je većina organa već formirana. Takve fetapatije mogu doseći fetus putem posteljice u krvotoku mogu biti zarazni agensi, toksini ili, na primjer, metabolički poremećaji majke. Znanstvenici se nadaju da će uporaba embrionalnih matičnih stanica ponuditi velike mogućnosti za izlječenje bolesti koje se do danas teško liječile. Da bi se dobile takve stanice, ljudski se embriji uništavaju u vrlo ranoj fazi, pa je ovaj postupak još uvijek izuzetno kontroverzan. Iako je u Njemačkoj zabranjeno dobivanje embrionalnih matičnih stanica, u Americi i Velikoj Britaniji takvi su pokusi već učinjeni, na primjer kod pacijenata koji pate od bolesti "Morbus Stargardt". Embrionalne matične stanice mogu se transformirati u bilo koju vrstu tkiva kao tjelesne stanice i tako zamijeniti bolesne stanice. Embrionalne matične stanice stavljene su u oči ispitanicima kako bi se ispitalo jesu li kompatibilne s oštećenom mrežnicom. Rezultati su bili pozitivni.
