Perikarditis (upala srčane vrećice)

Kratak pregled

  • Opis: Kod perikarditisa upaljen je vanjski sloj vezivnog tkiva srca. Razlikuju se akutni, kronični i konstruktivni perikarditis (oklopljeno srce) i perimiokarditis.
  • Simptomi: Simptomi perikarditisa uključuju vrućicu, kašalj, promijenjen rad srca, zadržavanje vode (edem) i vidljivo začepljene vratne vene.
  • Liječenje: Liječenje ovisi o uzroku perikarditisa. Osim toga, fizički odmor, ibuprofen i kolhicin često su korisni.
  • Tijek i prognoza: Zbog brojnih mogućih komplikacija bolesti, perikarditis može biti opasan po život.
  • Pregledi i dijagnoza: Indikativna je egzaktna, specifična anamneza. Nakon toga slijedi fizikalni pregled u kojem se slušaju srce i pluća. Osim toga, krvni nalaz, EKG (elektrokardiogram), srčani eho (ehokardiografija), rendgensko snimanje prsnog koša, MRI i perikardiocenteza su među mogućim daljnjim postupcima.

Perikarditis: Opis

Perikarditis je upala ovojnice vezivnog tkiva koja u potpunosti okružuje srce. Mogu ga uzrokovati uzročnici poput virusa ili bakterija, ali i neinfektivne reakcije imunološkog sustava.

Perikarditis može biti smrtonosan ako se ne liječi pravilno i na vrijeme.

Građa i funkcija perikarda

Perikard se sastoji od čvrstog, jedva rastegljivog vezivnog tkiva. Drži srce na mjestu. Osim toga, perikard štiti nježni srčani mišić i njegove krvne žile. Između perikarda i srčanog mišića cirkulira oko 20 do 50 ml tekućine. Ovo smanjuje trenje sa svakim otkucajem srca.

Akutni perikarditis

Infekcije, ali i druge bolesti, primjerice reumatskog tipa, mogu potaknuti akutni perikarditis. Osim toga, perikarditis može biti i posljedica srčanog udara. U tom slučaju mrtvi dijelovi srčanog mišića uzrokuju upalnu reakciju. Može se javiti nekoliko dana nakon srčanog udara, kada se upala proširi na susjedni perikard (rani perikarditis, pericarditis epistenocardia). Rijeđe se perikard upali tjednima nakon infarkta miokarda (Dresslerov sindrom, kasni perikarditis).

Ako se tijekom upale stvaraju bijelo-žućkaste fibrinske prevlake (slične abraziji kada se zatvori), to se naziva fibrinozni akutni perikarditis.

U nekim slučajevima perikarditis je krvav, na primjer kao posljedica operacije srca, nakon srčanog udara ili u slučaju tuberkuloze. Tumori ili metastaze koje rastu u perikard također mogu uzrokovati krvavu upalu.

Kronični perikarditis

Kronični perikarditis često se razvija kada se akutni perikarditis ne izliječi u potpunosti (unatoč liječenju) i nastavlja se razbuktavati. Koliko dugo pacijent boluje od perikarditisa, naravno ovisi o individualnim razlikama. Međutim, obično zacijeli unutar jednog do tri tjedna. U ovom slučaju ne radi se o kroničnom obliku.

Ako, s druge strane, perikarditis traje dulje od tri mjeseca, govori se o kroničnom perikarditisu. Može se razviti i bez akutne anamneze. Na primjer, tuberkuloza, reumatske bolesti, neki lijekovi ili čak medicinsko zračenje (npr. u slučaju tumora pluća) mogu uzrokovati kronični perikarditis.

Oklopno srce (konstriktivni perikarditis)

perimiokarditis

Budući da se perikard nalazi blizu srčanog mišića, ponekad su obje strukture upaljene u isto vrijeme. U medicinskom smislu to se naziva perimiokarditis. Nije tako lako razlikovati perikarditis (upalu perikarda) od perimiokarditisa (upala srčanog mišića). No, to nije obvezno jer se liječenje često ne mijenja. Međutim, to se tada radi u bolnici, jer je rizik od komplikacija povećan.

Perikarditis: simptomi

Tipični simptomi akutnog perikarditisa su bol iza prsne kosti (retrosternalna bol) ili u cijelom prsnom košu. Bol se također može širiti u vrat, leđa ili lijevu ruku i pogoršava se s udisanjem, kašljanjem, gutanjem ili promjenom položaja. Osobe s akutnim perikarditisom također često imaju vrućicu.

U nekim slučajevima dolazi do ubrzanja otkucaja srca (tahikardija). Uz perikarditis se javljaju i srčane aritmije i osjećaj teturanja srca. Ovisno o težini stanja, može doći do nedostatka zraka i stezanja u prsima. Slični se simptomi također mogu pojaviti kod upale pluća s pleuritisom, kolapsom pluća (pneumotoraks) ili osobito kod akutnog infarkta miokarda.

Uvijek treba odmah razjasniti uzrok akutne boli u prsima!

U slučaju perikarditisa, koji je od početka kroničan, simptomi se obično razvijaju postupno. Stoga često dugo ostaje nezapaženo. Osim općih simptoma upale kao što su tupost i smanjena izvedba, simptomi srčane insuficijencije također se mogu pojaviti kao ožiljci i zadebljanje perikarda napreduju:

  • Ubrzani otkucaji srca i ravnomjerniji puls
  • Kratkoća daha tijekom tjelesnog napora (kasnije i u mirovanju)
  • Kašalj
  • začepljene (vidljivo izbočene) vratne vene
  • Zadržavanje vode (edem)
  • “Paradoksalni puls” (pulsus paradoxus = pad sistoličkog tj. gornjeg tlaka za više od 10 mmHg pri udisaju)

Komplikacija tamponade perikarda

Tamponada perikarda je po život opasna komplikacija perikarditisa. Nastaje kada se velika količina krvi, gnoja i/ili upalne tekućine brzo nakupi u perikardu. Budući da perikard nije proširiv, izljev steže srčani mišić i srčane komore se ne mogu pravilno proširiti.

Zbog toga se manje krvi pumpa u pluća (iz desne klijetke) ili u sustavnu cirkulaciju (iz lijeve klijetke). Krvni tlak pada, a srce ubrzano lupa. Osim toga, krv se vraća u vene, što se može vidjeti u istaknutim venama na vratu.

Oboljeli teško dišu, iznenada su blijedi i znoje se. Cirkulacija može kolabirati. Tamponada perikarda akutno je opasna po život i mora se odmah liječiti.

Perikarditis: simptomi kod žena tijekom trudnoće.

Simptomi perikarditisa se ne razlikuju u muškaraca i žena. Posebnosti postoje kod žena uglavnom samo tijekom trudnoće.

Srce je tijekom trudnoće izloženo većem stresu. Uostalom, sada bi trebao prevoziti krv za najmanje dvije osobe. U posljednjem tromjesečju trudnoće često se stoga nalazi tzv. hidroperikard. Hidroperikard je mali izljev koji se javlja u oko 40 posto trudnica nakon šestog mjeseca.

Perikarditis tijekom trudnoće također je moguć. Međutim, liječenje se gotovo ne razlikuje od terapije pacijentica koje nisu trudne. Međutim, lijekovi koji se koriste provjeravaju se da li su odobreni za upotrebu tijekom trudnoće. Stoga ovdje može doći do odstupanja.

U bolesnika s rekurentnim ili kroničnim perikarditisom najbolje je planirati trudnoću tako da ona padne u razdoblju kada su simptomi manje izraženi.

Perikarditis: liječenje

Budući da perikarditis ima različite okidače ovisno o bolesniku, na pitanje što učiniti s perikarditisom nije lako odgovoriti. Terapija uvijek ovisi o individualnim uzrocima.

Prva mjera koju treba poduzeti u slučaju perikarditisa je fizički odmor radi rasterećenja srca. Perikarditis se obično liječi ambulantno. Pacijenti ne moraju ostati u bolnici. Tada im se daju protuupalni lijekovi, na primjer NSAID (nesteroidni protuupalni lijekovi) poput ibuprofena, ASK ili čak kolhicina. Antivirusni lijekovi se ne koriste (ili samo u pojedinačnim slučajevima).

U nekim slučajevima, međutim, određene okolnosti povećavaju rizik od kompliciranog tijeka perikarditisa. U takvim slučajevima pacijenti se liječe u bolnici. Vrućica iznad 38 stupnjeva ili veliki perikardijalni izljev, na primjer, su među tim čimbenicima rizika.

Ako je poznat određeni uzrok perikarditisa, to određuje daljnje liječenje (kauzalna terapija):

Antibiotici se propisuju za bakterijske infekcije. Često se daju kao infuzija kako bi bolje djelovali.

U slučaju gljivičnih infekcija koriste se antifungici, tzv. antimikotici. Također se često daju kao kratke infuzije.

Ako je uzrok perikarditisa zatajenje bubrega, krv se mora pročistiti dijalizom.

Uspjeh liječenja prati se redovitim ultrazvučnim pregledima srca. U slučaju kroničnog perikarditisa sa zadebljanjem i ožiljcima na perikardu (oklopno srce), perikard se mora (djelomično) ukloniti operacijom otvorenog prsnog koša koja se naziva perikardiektomija.

Ne postoje domaći lijekovi koji pomažu kod perikarditisa ili ublažavaju simptome. Jedino što stvarno pomaže je fizički odmor.

Liječenje tamponade perikarda

Tamponada perikarda je kada se u perikardu skupi toliko tekućine da je oštećena funkcija srca. Opasno je po život i mora se odmah liječiti. U tu svrhu se iglom pod kontrolom ultrazvuka (sonografija) punktira perikard s vanjske strane kroz toraks i izvlači tekućina izljeva. Oboljela osoba tada se mora pomno pratiti sonografski kako bi se u ranoj fazi otkrilo bilo kakvo istjecanje izljevne tekućine ili krvi.

Perikarditis: tijek i prognoza

Perikarditis je ozbiljna bolest. Može se proširiti na srčani mišić (perimiokarditis) ili cijelo srce (panikarditis). Izljev (serozna tekućina, gnoj ili krv) koji se ponekad razvije može opasno stegnuti srčani mišić. Ako se perikarditis rano prepozna te liječe njegovi uzroci i posljedice, može se izliječiti bez posljedica. Ako se ne liječi, perikarditis je zbog teških komplikacija (oklopljeno srce i tamponada perikarda) opasno stanje po život.

Perikarditis: pregledi i dijagnoza

Ako se sumnja na perikarditis, u većini slučajeva oboljeli se upućuju u specijalističku kardiološku ordinaciju. Kardiolog prvo pita o povijesti bolesti:

  • Koliko dugo su simptomi prisutni?
  • Jesu li se simptomi pojačali ili su se razvili novi simptomi?
  • Osjećate li se manje sposobnima nositi se s fizičkim naporom?
  • Imate li temperaturu – i ako imate, od kada?
  • Jeste li prošlih tjedana imali neku infekciju – osobito respiratornog trakta?
  • Mijenja li se bol u prsima kada dišete ili ležite?
  • Jeste li ranije imali tegobe ili bolesti srca?
  • Imate li poznati reumatizam ili neku drugu bolest imunološkog sustava?
  • Koje lijekove uzimate?

Uzima se uzorak krvi kako bi se pronašli tipični markeri upale ili infekcije. Stoga, ako se sumnja na perikarditis, od interesa su sljedeće krvne vrijednosti:

  • Ubrzana sedimentacija eritrocita
  • Povećana vrijednost CRP-a
  • Porast bijelih krvnih stanica (leukocitoza u slučaju bakterija ili gljivica, limfocitoza u slučaju virusa)
  • Detekcija bakterija u hemokulturi
  • Povećane vrijednosti srčanih enzima (CK-MB, troponin T)
  • Povišeni tzv.reumatoidni faktori

Razni instrumentalni pregledi naknadno potvrđuju sumnju na dijagnozu perikarditisa:

  • EKG: Kod perikarditisa, EKG pokazuje abnormalnu elevaciju ST-segmenta, pljosnate ili negativne T valove ili, u slučaju perikardijalnog izljeva, ukupno smanjene otkucaje (niska voltaža). Tako se perikarditis može otkriti na EKG-u.
  • Ehokardiografija ("ultrazvuk srca") za otkrivanje izljeva.
  • RTG prsnog koša (“RTG toraksa”, pokazuje samo velike izljeve zbog povećane sjene srca)
  • Magnetska rezonancija (MRI) ili kompjutorizirana tomografija (CT) za vizualizaciju stijenke perikarda i bilo kojeg postojećeg izljeva
  • Perikardiocenteza (ako je prisutan izljev) za rasterećenje srca, procjenu njegovog stanja i pokušaj otkrivanja patogena

Perikarditis: uzroci i čimbenici rizika

Međutim, druga stanja ili tretmani također mogu uzrokovati perikarditis. To uključuje:

  • Zatajenje bubrega s povišenim razinama mokraćne kiseline u krvi.
  • Autoimune bolesti i reumatske bolesti
  • Metabolički poremećaji (hipotireoza ili hiperkolesterolemija)
  • Posljedice srčanog udara
  • Operacije srca (postkardiotomijski sindrom)
  • Bolesti tumora
  • Terapija radijacijom

Perikarditis uzrokovan stresom nije poznat u svakodnevnoj medicini. Međutim, stres može povećati rizik od srčanog udara. To se zatim razvija u perikarditis kod nekih pacijenata. U takvom slučaju perikarditis je stoga samo sekundaran – ali ne izravno – stresu i psihološkom pritisku.