Kratak pregled
- Liječenje: Ovisno o težini, antifungici (antimikotici) za aplikaciju ili gutanje, mjere oralne higijene
- Simptomi: bijele naslage koje se skidaju na sluznici obraza, jezika ili nepca, crvenilo, jezik koji peče, poremećaj okusa
- Uzroci i čimbenici rizika: Gljivična infekcija (Candida albicans), povećan rizik od infekcije kod beba, nositelji proteza, nedostatak oralne higijene, oslabljen imunološki sustav zbog bolesti, uzimanje određenih lijekova (antibiotici, kortizon)
- Tijek bolesti i prognoza: Uz odgovarajuće liječenje, soor usne šupljine nakon kratkog vremena prolazi. Komplikacije se mogu pojaviti kod osoba sa slabim imunološkim sustavom.
- Dijagnoza: Na temelju tipičnog izgleda, brisa zahvaćenog područja i detekcije patogena pomoću kulture gljivica
- Prevencija: Pažljiva oralna higijena, higijena u njezi dojenčadi, liječenje osnovnih bolesti
Što je oralni drozd?
Oralni soor je gljivična infekcija u ustima. Oralni soor je relativno čest u novorođenčadi i beba. Oralni soor kod odraslih češće pogađa starije osobe i osobe s određenim osnovnim bolestima (npr. dijabetes melitus ili HIV).
Oralni soor može se javiti i nakon uzimanja određenih lijekova (npr. antibiotici, kortizon).
Ne postoje pouzdani podaci o razdoblju inkubacije oralnog soora (vrijeme od infekcije do pojave simptoma). Gljivice se pojavljuju i na zdravoj koži. Hoće li do infekcije doći ili ne ovisi o tome hoće li se imunološki sustav oduprijeti pretjeranom razmnožavanju gljivica kvasca.
Kako se liječi oralni soor?
Za liječenje soora u ustima liječnik propisuje lijekove koji djeluju protiv gljivica, takozvane antimikotike. U slučaju blagog oralnog soora obično su dovoljni lokalni lijekovi. Dostupni su, primjerice, kao pastile, oralni gel, otopina ili suspenzija (tekućina s pipetom).
Lijekovi za oralni soor često sadrže djelatne tvari amfotericin B, nistatin ili tvari iz skupine tzv. azola. Ako oralni soor ne nestane lokalnom terapijom ili ako postoji sumnja da su se gljivice u ustima proširile na druge organe (poput jednjaka ili crijeva), liječnik će propisati uzimanje antifungalnih lijekova.
Kod liječenja oralnog soora važno je pridržavati se trajanja liječenja. Također je preporučljivo obratiti pozornost na brižljivu oralnu higijenu u slučaju oralnog soora. Ako vaša beba ima soor u ustima, promijenite sve dude, dude na bočicu i igračke kao što su prstenovi za zube ili ih temeljito sterilizirajte (npr. prokuhavanjem).
Koji liječnik liječi oralni drozd?
Ako kod odrasle osobe postoji sumnja na kandidijazu u ustima, obiteljski liječnik, stomatolog ili dermatolog prava je osoba kojoj se treba obratiti. Pedijatar liječi oralni soor u dojenčadi ili male djece.
Oralni soor: Koji kućni lijekovi pomažu?
Neki vodiči tvrde da kućni lijekovi poput sode bikarbone, jabučnog octa ili češnjaka mogu pomoći kod oralnog soora. Međutim, za to nema znanstvenih dokaza. Kućni lijekovi nisu preporučljivi kao jedini tretman za odrasle ili bebe s oralnim soorom.
Kućni lijekovi imaju svoje granice. Ako simptomi potraju dulje vrijeme, ne poboljšaju se ili se čak pogoršaju, uvijek se trebate obratiti liječniku.
Također nema znanstvenih dokaza o prednostima liječenja oralnog soora homeopatijom.
Koji su simptomi oralnog soora?
U principu, simptomi oralnog soora mogu se pojaviti na različitim mjestima u ustima. Znakovi oralnog soora mogu se naći na jeziku, usnama, nepcu ili u kutovima usta.
Postoje različiti oblici oralnog drozda:
Pseudomembranozna kandidijaza
Klasični simptomi ovog oblika oralnog soora su jako crvenilo oralne sluznice s bijelim točkicama. U početku te mrlje izgledaju kao male, mliječnobijele mrlje.
Često se nalaze na sljedećim mjestima:
- Nepce
- Ispod jezika (gljivice na jeziku)
Simptomi oralnog soora ponekad zahvate i zubno meso, osobito ako se gljivice smjeste ispod proteza.
Mali, bijeli plak obično se lako može obrisati. Ispod njih se pojavljuje crvena, sjajna mrlja. Kako napreduju, mrlje se množe i povećavaju, ponekad se spajajući u veće bijele mrlje. Kada se oni uklone, koža ispod njih počinje lagano krvariti.
Ponekad se gljivice u ustima šire u grlo i jednjak.
Osim toga, ovaj oblik oralnog soora ponekad izaziva sljedeće simptome:
- Osjećaj "dlakave" i suhoće u ustima
- Povećana žeđ
- Poremećaji okusa (moguće metalni okus)
- Loš zadah
- Osjećaj pečenja na oralnoj sluznici
Međutim, u mnogim slučajevima ti se simptomi uopće ne pojavljuju dok je oralni soor još u ranoj fazi. Znak oralnog soora kod beba ponekad je da više ne žele piti. Kada se gljivice kvasca u ustima šire, na djetetovim usnama ili u kutovima usta mogu se pojaviti gljivične naslage.
Akutna eritematozna kandidijaza
Ova kandidijaza u ustima uglavnom se razvija tijekom terapije antibioticima ili infekcije HIV-om. Često se javlja kao posljedica pseudomembranozne kandidijaze.
Hiperplastična kandidijaza
Kod kronične hiperplastične kandidijaze (također poznate kao Candida leukopathy) na sluznici i jeziku nalaze se slijepljene bijele prevlake s crvenim rubovima koje se ne mogu lako ukloniti. Ovaj oblik oralnog soora češći je kod osoba s poremećajima imunološkog sustava i ponekad traje mjesecima ili godinama.
Što je uzrok oralnog soora?
Uzrok oralnog soora obično je infekcija Candidom albicans, široko rasprostranjenom gljivicom iz porodice kvasaca. Može se otkriti u usnoj šupljini oko 50 posto zdravih ljudi. Također se često nalazi u crijevima i na različitim sluznicama.
Ta se normalna kolonizacija ponekad razvije u takozvanu oportunističku infekciju kod ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom: gljivice iskorištavaju prazninu u imunološkom sustavu i počinju se brzo razmnožavati. Zbog toga je oralni soor tipičan kod novorođenčadi i beba koje još nemaju jak imunološki sustav.
U opasnosti su i stariji ljudi kojima nedostaju zubi i proteze.
Osim Candide albicans, druge gljivice poput Candide tropicalis (nalaze se u tlu, izmetu, na ribi, u kefiru i jogurtu) i Candida stellatoidea u rijetkim slučajevima uzrokuju oralni soor.
Oralni soor je zarazan
Novorođenčad s oralnim soorom obično je već zaražena pri rođenju – preko moguće nezamijećene vaginalne gljivice kod majke. Gljivice u bebinim ustima uglavnom se pojavljuju u prvim danima života. Starije bebe se zaraze, primjerice, preko duda koje su bile u kontaktu sa slinom njegovatelja.
Tijekom dojenja dijete se ponekad zarazi oralnim soorom na majčinim bradavicama. Kod beba s pelenskim dermatitisom, gljivice kvasca ponekad dospijevaju u djetetova usta iz područja pelena tijekom pelena. Higijena u njezi bebe (pranje ruku, svježe podloge za prematanje) stoga je posebno važna.
Čimbenici rizika
Gotovo svatko dođe u kontakt s Candidom albicans u nekom trenutku svog života, ali infekcija izbije samo pod određenim okolnostima. Osim vrlo mlade i vrlo stare dobi, drugi čimbenici rizika za oralne gljivice uključuju
- HIV infekcija i bolest AIDS
- Dijabetes mellitus
- Rak (npr. leukemija, Hodgkinova bolest)
- Akutne zarazne bolesti (npr. upala pluća)
- Nedostaci hranjivih tvari (npr. nedostatak željeza, nedostatak vitamina B)
- Smanjena proizvodnja sline
- Konzumacija nikotina
- Proteze i drugi oblici zubnih nadomjestaka
- Loša oralna higijena
Koliko je potrebno da se izliječi?
Normalno, izlječenje i liječenje oralnog soora ne traje duže od osam do deset dana. Preduvjet je dosljedno liječenje oralne kandidijaze odgovarajućim lijekom. Simptomi se često povlače unutar prvih nekoliko dana liječenja.
U rijetkim slučajevima, međutim, gljivice u ustima ostaju i vraćaju se uvijek iznova. U tom slučaju liječnik ponekad propisuje jače antifungalno sredstvo koje je također učinkovito u ostatku probavnog trakta – posebno crijeva. Ovim se obično može kontrolirati čak i tvrdokorni oralni soor.
Bez liječenja, oralni soor neće nestati i može se nastaviti širiti. To može dovesti do komplikacija, osobito kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom.
Kako liječnik dijagnosticira oralni soor?
Oralni soor dijagnosticira stomatolog, pedijatar, dermatolog ili liječnik opće prakse. Liječnik će prvo uzeti anamnezu oboljele osobe ili njegovatelja bebe. Liječnik će pitati o simptomima, prijašnjim bolestima ili uzima li pacijent lijekove.
Ako gljivice u ustima izgledaju netipično, potrebno je dodatno ispitivanje za dijagnozu. Tada ima smisla uzeti obrisak zahvaćene sluznice. To omogućuje otkrivanje patogena pod mikroskopom.
U slučaju oralnog soora, analizom krvi nalaze se antitijela protiv gljivice Candida. Međutim, krvni test je za dijagnozu potreban samo u iznimnim slučajevima.
Kako se može spriječiti oralni soor?
Postoje brojne mjere koje se mogu poduzeti kako bi se spriječio oralni soor – i za zaštitu odraslih i djece od oralnog soora:
- Higijena je osobito važna za sprječavanje oralnog soora kod beba i male djece. Redovito čistite dude, dude i igračke za zube i suzdržite se od "čišćenja" duda koje su ispale vlastitom slinom, na primjer.
- Ako nosite proteze, pazite da dobro pristaju. Očistite ih temeljito nakon svakog obroka i općenito pažljivo održavajte oralnu higijenu kako biste spriječili oralni soor.
- Ako imate oslabljen imunitet i opetovano razvijate soor u ustima, ponekad je preporučljivo svakodnevno koristiti lijekove protiv gljivica kao preventivnu mjeru. Obavezno porazgovarajte o tome sa svojim liječnikom.
- Jako bolesni i stariji pacijenti koji se umjetno hrane obično imaju slab protok sline, što znači da se bakterije i gljivice brzo razmnožavaju u ustima. Njegovatelji stoga redovito vlaže usta oboljelih.
