Kratak pregled
- Što je mucanje? Mucanje je poremećaj protoka govora u kojem se, na primjer, ponavljaju pojedinačni zvukovi ili slogovi (npr. WW-WHY?) Ili su izvučeni zvukovi (npr. Pusti me da budem iiiiiin mir).
- Koji su uzroci mucanja? Postoje različiti čimbenici, na primjer predispozicija, traumatska iskustva ili poremećaji u obradi odgovarajućih živčanih signala.
- Što se može učiniti u vezi s mucanjem? U djetinjstvu mucanje često nestaje samo od sebe. Inače, terapija mucanja može pomoći. Kod odraslih osoba mucanje obično ne nestaje u potpunosti, pa se preporučuje terapija kako bi se poremećaj stavio pod kontrolu – osobito ako je mucanje teško opterećenje za oboljelu osobu.
Što je mucanje?
Mucanje se može manifestirati na različite načine:
- kao ponavljanje glasova, slogova ili riječi (npr. www-zašto?)
- kao bezvučno pritiskanje početnih slova (npr. Moje ime je B——-ernd.)
- kao produženje pojedinačnih glasova (npr. Laaaaass mich doch iiiiiiin Ruhe.)
Mucanje je individualna pojava. Svaki mucavac muca drugačije iu različitim situacijama. Koliko snažno netko muca ovisi i o trenutnom psihičkom stanju. Ipak, mucanje nije psihički, već fizički poremećaj.
Govorna mana se može pojaviti zajedno s drugim abnormalnostima koje dodatno ometaju komunikaciju. Tu spadaju, na primjer, jezični fenomeni kao što je upotreba popuna, kao i nejezični fenomeni kao što su treptanje, drhtanje usana, pokreti mišića lica i glave, znojenje ili izmijenjeno disanje.
Mucanje kod djece
Oko 25 posto te djece razvije “pravo”, tj. trajno mucanje. Ovo je iscrpljujuće i frustrirajuće. Stoga ne čudi da oboljela djeca ne vole govoriti ili se čak boje toga – pogotovo ako ih vršnjaci zadirkuju zbog mucanja. Razvija se začarani krug straha i izbjegavanja. Mucanje se sve više ukorijenjuje. Što duže traje, to se teže vraća tečnom govoru.
Mucanje kod odraslih
Kod odraslih mucanje potpuno nestaje samo u rijetkim slučajevima. Stoga se obično više ne može izliječiti. Ipak, terapija može biti uspješna i značajno poboljšati kvalitetu života. Oboljela osoba može naučiti govoriti tečnije i lakše se nositi s mucanjem.
Mucanje može biti emocionalno stresno
Mucanje može biti značajan psihički teret. Mnogi ljudi koji mucaju pokušavaju prikriti svoj problem. Izbjegavaju određena početna slova koja su im teška ili brzo zamjenjuju delikatne izraze drugim riječima kako druga osoba ne bi primijetila mucanje. S vremenom, strah i povećani napor potreban za govor dovode do strategija izbjegavanja. Kod nekih to ide čak toliko daleko da govore samo kad drugačije ne može. Povlače se iz društvenog života.
Mucanje: uzroci i mogući poremećaji
Govor je složena međuigra različitih radnji kojima upravlja mozak. Potrebno je uskladiti disanje, vokalizaciju i artikulaciju u djelićima sekunde. Kod osoba koje mucaju ta je interakcija poremećena.
- “Poremećaji prijenosa.” Smatra se da se mucanje temelji na poremećaju živčanih signala koji se trebaju obraditi za govor i/ili se temelji na motoričkom poremećaju organa uključenih u govor.
- Sklonost: Budući da se mucanje često javlja u obiteljima, vjerojatno postoji genetska predispozicija za to. U prilog nasljednoj komponenti ide i činjenica da dječaci i muškarci puno češće mucaju od djevojčica i žena. Međutim, roditelji ne prenose izravno mucanje na svoju djecu, već vjerojatno samo odgovarajuću predispoziciju. Ako se to susreće s okidačem za mucanje (npr. stresna situacija) i dodaju se uvjeti koji produljuju mucanje, govorni poremećaj postaje ukorijenjen.
Jedno je sigurno: mucanje nije psihički poremećaj, već govorna mana uzrokovana motoričkim sposobnostima. Javlja se neovisno o socijalnom i kulturnom podrijetlu, stupnju obrazovanja i interakciji unutar obitelji.
Mucanje: terapija
Precizniju dijagnostiku i terapiju mucanja provode logopedi, ponekad i respiratorni, govorni i govorni pedagozi te logopedski pedagozi. Tijekom pregleda terapeut je djelomično ovisan o opažanjima oboljele osobe ili roditelja. Prvo, zajedno se određuju priroda mucanja i popratna ponašanja.
U liječenju mucanja različite profesionalne skupine primjenjuju različite pristupe. U pojedinim slučajevima terapija također ovisi o vrsti i težini mucanja kao i o dobi oboljele osobe.
Opći ciljevi terapije mucanja prvenstveno su:
- da mucavcu otkloni strah.
- @ vježbati tečan govor.
- Dati osjećaj ritma govora i disanja.
Terapija mucanja za odrasle
Posebna metoda terapije mucanja za odrasle je oblikovanje tečnosti. Osmišljen je kako bi promijenio način na koji osoba govori i spriječio da uopće počne mucati. Tehnike uključuju tiho korištenje glasa na početku riječi i razvlačenje samoglasnika. Osim toga, oboljeli uče kontrolirati svoje disanje. Međutim, ova se metoda mora intenzivno prakticirati kako bi oboljeloj osobi postala druga priroda, a govor koji u početku čudno zvuči postane prirodan tijek govora.
Terapija mucanja za djecu
Terapija mucanja kod djece razlikuje izravan i neizravan pristup.
Indirektni pristup ne fokusira se na govorni problem. Umjesto toga, prvenstveno se bavi smanjenjem strahova i promicanjem želje za govorom. Na taj način neizravni pristup ima za cilj postaviti temelje za smiren govor bez tjeskobe. Govorne i pokretne igre, kao što su ritmični stihovi i pjesme, kao i vježbe opuštanja i dijaloga, osmišljene su za promicanje djetetove radosti govorenja. Bliska suradnja s roditeljima može poboljšati uspjeh terapije.
Izravan pristup izravno rješava govorni problem. Djeca uče kako kontrolirati mucanje, opustiti se kada su blokirani i smireno upravljati situacijama razgovora. Osim toga, ovakav pristup promiče otvoren pristup problemu i jača samopouzdanje djece.
Izgledi za uspjeh
Kod odraslih, s druge strane, mucanje samo rijetko potpuno nestane. Međutim, kontinuirana obuka može znatno poboljšati tečnost i držati mucanje pod kontrolom.
Mucanje: Kada morate posjetiti liječnika?
Hoće li nekome tko muca trebati terapija ovisi o težini govornog poremećaja. Kriteriji za to su učestalost napadaja mucanja i njihova težina. Međutim, prije svega, mucanje treba liječiti ako predstavlja psihički teret za pogođenu osobu.
Posebno je ponašanje izbjegavanja jasan pokazatelj da je vrijeme za traženje pomoći – to jest kada osoba koja muca izbjegava situacije razgovora ili se povlači iz svog društvenog okruženja.
Mucanje: Što možete učiniti sami
- Shvatite ga ozbiljno kao sugovornika.
- Saslušajte ga mirno i strpljivo.
- Neka završi.
- Ne prekidajte osobu koja muca i nemojte nastaviti govoriti umjesto nje iz nestrpljenja.
- Signalizirajte pozornost održavanjem kontakta očima.
- Dobronamjerno ohrabrenje kao što je "polako" ili "uvijek idi polako" može učiniti da se osoba koja muca osjeća još nesigurnije.
- Iznad svega, nikad se ne rugajte osobi koja muca. To ne samo da može pojačati mucanje, već i uvrijediti vašeg partnera.
