Što je rekonstrukcija dojke?
U nekim slučajevima, zbog raka dojke, dojka se amputira (mastektomija). Nakon ovog zahvata mnoge žene žele prikriti nedostatak jedne ili obje dojke. Osim proteza za dojke, za to postoji i trajno rješenje: rekonstrukcija dojke.
Ovom plastično-rekonstruktivnom operacijom vraća se oblik dojke i bradavice – bilo implantatima ili autolognim tkivom, primjerice autolognom masnoćom. Ako se rekonstruira jednostrano amputirana dojka, preostala dojka se često mora podvrgnuti operaciji namještanja – kako bi konačni rezultat bio simetričan.
Kako se odvija rekonstrukcija dojke autolognom masnoćom?
Nakon mastektomije dojku je moguće rekonstruirati autolognim tkivom ili ponovno estetski poravnati dojke. Jedan od načina da se to postigne je autologna transplantacija masnog tkiva (EFT), koja se naziva i lipofilling ili autologni prijenos masti.
Rekonstrukcija dojke autolognim tkivom: druge metode.
Osim lipofillinga, postoje i metode rekonstrukcije dojke koje koriste drugo autologno tkivo. Kod rekonstrukcije dojke s mišićima koristi se tzv. TRAM režanj (transverzalni režanj rektusa abdominalisa). Kod ovog postupka režanj kožno-masnog tkiva uzima se transverzalno (transverzalno) s donjeg dijela trbuha zajedno s dijelom ravnog trbušnog mišića. Transplantira se u područje prsnog koša kao režanj "na peteljci" ili "slobodan".
- U "pedicled" TRAM preklopu, dovodne žile nisu prerezane. Moraju biti dovoljno dugački da omoguće režanj kože-masnog tkiva-mišića da se okrene prema dojci.
- U "slobodnom" preklopu, žile su prerezane. Dakle, nakon što se ugradi u područje dojke, režanj se mora mikrokirurški zašiti s novim krvnim žilama kako bi se osigurala odgovarajuća opskrba tkiva.
Rekonstrukcija dojke autolognim tkivom: prednosti i nedostaci
Rekonstrukcija dojke autolognim tkivom obično izgleda prirodno i trajnija je od ugradnje grudnih implantata. Kasnije su korekcije vrlo rijetko potrebne. Osim toga, kod ove vrste rekonstrukcije dojke nema problema s terapijom zračenjem.
S druge strane, rekonstrukcija dojke autolognim tkivom složenija je i povezana s više komplikacija od ugradnje implantata. Ponekad su potrebne naknadne operacije. Osim toga, uklanjanje tkiva ostavlja veće ožiljke na zahvaćenom dijelu tijela.
Uklanjanje režnja tkiva s mišićima (kao kod TRAM režnja) ima nedostatak što može doći do ograničenja kretanja, slabosti mišića i boli u području uklanjanja. To nije slučaj kada se uklanja tkivni režanj bez mišića (kao kod DIEP režnja).
U slučaju rekonstrukcije dojke autolognom masnoćom može se dogoditi da tijelo ponovno razgrađuje masno tkivo te će kasnije biti potreban novi zahvat.
Rekonstrukcija dojke implantatima
Kao alternativu rekonstrukciji autolognom masnoćom, neke žene povećavaju grudi implantatima. U tu svrhu liječnici obično koriste plastične jastučiće s punjenjem od silikonskog gela. Postoje i implantati punjeni fiziološkom otopinom. Takvi implantati obično se koriste samo kao privremeno rješenje. Implantati se ugrađuju pod kožu, bilo iznad ili ispod prsnog mišića, kao dio operacije.
Rekonstrukcija dojke implantatima: prednosti i nedostaci
Rekonstrukcija dojke implantatima je relativno kratka, jednostavna operacija koja nosi malo rizika. U usporedbi s rekonstrukcijom dojke autolognim tkivom, obično uzrokuje manje boli i nema dodatnih velikih ožiljaka (npr. na trbuhu ili leđima zbog uklanjanja autolognog tkiva). Zacjeljivanje rana je vrlo brzo završeno.
Kao odgovor na silikonske implantate, tijelo ih okružuje vezivnim tkivom. Pod određenim okolnostima to dovodi do otvrdnuća, koje u najgorem slučaju stisne implantat i uzrokuje bol i deformaciju dojke. Ako dođe do takve kapsularne fibroze, implantat se obično zamijeni.
Terapija zračenjem ponekad je problematična s implantatima u grudima.
Kakav je postupak rekonstrukcije dojke nakon raka dojke?
Rekonstrukciju dojke je načelno moguće izvesti u bilo kojem trenutku – odmah u kombinaciji s amputacijom dojke (primarna rekonstrukcija, jednofazni zahvat) ili kao zaseban zahvat kasnije (sekundarna rekonstrukcija, dvofazni zahvat). Primarna rekonstrukcija (odmah nakon amputacije) za neke je žene manje psihički stresna.
Sama operacija se izvodi u općoj anesteziji. Koliko dugo traje operacija i koliko dugo pacijent mora ostati u bolnici razlikuje se od osobe do osobe, a ovisi i o kirurškom zahvatu. Ponekad su potrebni naknadni kirurški zahvati, na primjer, da se kirurški namjesti druga dojka ili da se rekonstruira bradavica.
Rekonstrukcija bradavice
Rekonstrukcija bradavice se radi ili s pacijentovim vlastitim kožnim tkivom, primjerice s druge bradavice ili trbuha, ili tetoviranjem u specijaliziranoj klinici ili ordinaciji.
