Giht: uzroci, simptomi, liječenje

Kratak pregled

  • Uzroci: Povećane razine mokraćne kiseline, bilo urođene ili stečene, npr. kroz bolest ili prehranu, druge okolišne čimbenike kao što je nepovoljan način života.
  • Simptomi: bolni, otečeni, crveni zglobovi, simptomi artritisa kao što su groznica, umor, osjećaj slabosti, mučnina, povraćanje; kasnije, ograničeno kretanje i deformacija zglobova, tegobe zbog bubrežnih kamenaca (npr. bolovi u bubrezima, krv u mokraći, bolno mokrenje), čvorići ispod kože na zglobovima
  • Terapija: Promjena prehrane i načina života, lijekovi za snižavanje mokraćne kiseline i ublažavanje bolova, fizikalna terapija kao i fizioterapija, kirurški zahvat u slučaju oštećenja zglobova ili za uklanjanje nodularnih naslaga mokraćne kiseline; homeopatija po potrebi, domaći lijekovi kao popratne mjere po potrebi.
  • Dijagnostika: Anamneza, fizikalni pregledi, krvni, RTG i ultrazvučni pregledi, testovi funkcije bubrega.

Što je giht?

Liječnici giht nazivaju metaboličkom bolešću povezanom s povećanom koncentracijom mokraćne kiseline u krvi (hiperurikemija). U zdrave osobe iznosi između tri i šest miligrama na 100 mililitara krvnog seruma. Od vrijednosti od oko 6.5 miligrama na 100 mililitara krvnog seruma liječnici govore o hiperurikemiji.

U slučaju gihta, koji je kao i osteoartritis reumatska bolest, obično postoji upalna reakcija u zglobovima. Liječnici to nazivaju artritis urica. Najčešće je zahvaćen donji zglob nožnog palca. U nekim slučajevima, zglobovi srednjeg dijela stopala i zglobovi skočnog zgloba su upaljeni. Isto vrijedi i za koljena i zglobove ruku i šaka (laktovi, ručni zglobovi kao i zglobovi prstiju). Rjeđe zahvaća velike zglobove poput kuka ili ramena.

Ovisno o uzroku povišene razine mokraćne kiseline u krvi, liječnici razlikuju urođeni i stečeni oblik gihta, odnosno bolest koja je uzrokovana, primjerice, okolišnim uvjetima ili načinom života.

Primarni giht – urođeni poremećaj

Većina bolesnika s gihtom pati od urođenog metaboličkog poremećaja koji je nasljedan i povezan s poremećenim lučenjem (izlučivanjem) mokraćne kiseline putem bubrega. Liječnici to nazivaju "primarna hiperurikemija" ili "primarni giht".

U rijetkim slučajevima, međutim, tijelo također proizvodi toliko mokraćne kiseline da su bubrezi preopterećeni. Uzrok je genetski defekt, koji se dijeli u dvije kliničke slike:

  • Lesch-Nyhanov sindrom (javlja se pretežno kod dječaka)
  • Kelley-Seegmillerov sindrom

Kod ovih poremećaja gotovo je potpuno ili djelomično smanjena aktivnost enzima važnog za recikliranje purina. Kao rezultat toga, purini se sve više razgrađuju do mokraćne kiseline.

Sekundarni giht – stečeni poremećaj

Ostala stanja koja uzrokuju povećanu proizvodnju mokraćne kiseline uključuju:

  • Druge tumorske bolesti
  • anemija (anemija)
  • Kemoterapijski lijekovi (citostatici)
  • Zračenje kao dio terapije raka

Kod bolesti bubrega ili kod neliječenog ili neadekvatno kontroliranog dijabetesa melitusa, razine mokraćne kiseline rastu jer se ne izlučuje dovoljno mokraćne kiseline.

Kako se razvija giht

U slučaju gihta, povišena razina mokraćne kiseline u krvi igra veliku ulogu, zajedno s drugim čimbenicima iz okoliša. Zbog genetike ili bolesti, tijelo ili proizvodi previše mokraćne kiseline ili je bubrezi ne izlučuju dovoljno mokraćom. Zbog toga nastaju sitni kristali mokraćne kiseline koji se posebno talože u zglobovima. Vrlo visoke razine mokraćne kiseline prijete akutnim napadom gihta s boli, crvenilom i oteklinom.

Mokraćna kiselina nastaje kada se purini razgrađuju. Purini su pak proizvodi razgradnje određenih komponenti genetskog materijala – nukleinskih kiselina – i nastaju kada tijelo razgrađuje stanice. Također se unose hranom; nalaze se osobito u mesu i iznutricama te u nekom povrću.

Okidači za akutni napad gihta

Akutni napadaj gihta javlja se kada razina mokraćne kiseline prijeđe određenu razinu. Glavni okidači su:

  • Pretjerana konzumacija hrane bogate purinima kao što su meso i iznutrice.
  • Pretjerana konzumacija hrane bogate fruktozom kao što su zaslađeni voćni sokovi
  • Previše alkohola; pivo je posebno bogato purinom
  • Stroga dijeta: tijelo razgrađuje mišiće, oslobađajući velike količine purina
  • Fizičko prenaprezanje; bubrezi prvenstveno izlučuju proizvedenu mliječnu kiselinu, dok je razgradnja mokraćne kiseline blokirana
  • Diuretici ili laksativi; kod pretjerane ili dugotrajne uporabe dolazi do zgušnjavanja krvi i povećanja koncentracije mokraćne kiseline

Koji su simptomi gihta?

Najtipičniji simptom gihta je jaka bol u zglobovima. U početku se javljaju u napadima. Ako se giht ne liječi, simptomi se postupno pogoršavaju i giht postaje kroničan.

Kada će koji simptomi postati vidljivi ovisi o stadiju bolesti.

Simptomi gihta u stadiju I: hiperurikemija

Prvi klinički znakovi gihta su tada bubrežni šljunak (najmanji bubrežni kamenci) i bubrežni kamenci, koji u ovoj fazi još nisu povezani s vidljivim simptomima.

Simptomi gihta u stadiju II: Akutni giht

Ako razina mokraćne kiseline prijeđe određenu vrijednost, dolazi do akutnog napadaja gihta. Simptomi uključuju jaku bol u pojedinim zglobovima.

Ako se ne liječi, napadaj gihta traje od nekoliko sati do nekoliko dana. Nakon toga simptomi se polako povlače.

U težim slučajevima javljaju se dodatni simptomi upale. Zahvaćeni zglobovi tada su crveni, natečeni i topliji nego inače. Također su obično izuzetno osjetljivi na dodir. Koža iznad zgloba često svrbi ili se ljušti.

Ostali mogući simptomi u fazi II:

  • Groznica
  • Glavobolja
  • Palpitacije
  • Mučnina i povračanje
  • Osjećaj slabosti i smanjena učinkovitost

Uz ponovljene napade gihta, pokretljivost zahvaćenih zglobova se sve više smanjuje. Hodanje i dosezanje postaje sve teže za oboljele.

Simptomi gihta u stadiju III: Interkritična faza

Simptomi gihta u stadiju IV: Kronični giht

Ako giht napreduje, simptomi poput boli i ograničene pokretljivosti javljaju se između napada: giht postaje kroničan.

Giht zglobova: Zglobovi su trajno crveni i natečeni te bole čak i u mirovanju. Na kraju dolazi do promjena na zglobu, deformacije zgloba i ograničenja njegove pokretljivosti.

Giht mekog tkiva: Kristali mokraćne kiseline talože se i u drugim tjelesnim tkivima. Ispod kože, na primjer na hrskavici uha ili iznad zahvaćenih zglobova, ponekad se stvaraju mali čvorići tvrdog tkiva s bijelim točkicama, poznati kao artikulofi. Giht mekih tkiva posebno često pogađa prste i stopala. Zahvaćeni su i unutarnji organi, osobito bubrezi.

Bubrežni giht: Kristali mokraćne kiseline također se skupljaju u bubrezima. U početku stvaraju sitne kamenčiće koji se nazivaju bubrežni šljunak. Ako se to skupi, stvaraju se veći bubrežni kamenci. Oni mogu ozbiljno oštetiti funkciju bubrega. Ako veći bubrežni kamenci blokiraju drenažni sustav bubrega (bubrežna zdjelica i ureter), urin se vraća natrag u bubreg.

U 40 posto slučajeva bubreg je čak zahvaćen gihtom prije nego što se pojavi prvi napadaj.

Kako se može liječiti giht?

Ako se pojavi napadaj gihta ili ako su simptomi prisutni već neko vrijeme, obiteljski liječnik obično je prvi kontakt. On obično postavlja dijagnozu i vodi brigu o terapiji. Ako se pojave komplikacije ili terapija ne bude učinkovita, vjerojatno će vas obiteljski liječnik uputiti specijalistu za giht. Obično su to internisti (specijalisti interne medicine) ili reumatolozi, koji zbrinjavaju često oštećene zglobove, mišiće i tetive, osobito kod kroničnog gihta.

Liječenje gihta prvenstveno se odnosi na smanjenje viška mokraćne kiseline u krvi na zdravu razinu. Kod gihta je u osnovi uvijek potrebna terapija, jer ne prolazi sam od sebe. Međutim, nakon početnog napadaja gihta nije obvezno liječenje lijekovima. Osim standardnih terapija, postoji niz drugih stvari koje mogu pomoći protiv gihta ili ublažiti simptome.

Postanite sami aktivni protiv gihta

Promjena prehrane za giht

Oni koji su pogođeni imaju brojne načine da sami snize razinu mokraćne kiseline. Promjena prehrane igra odlučujuću ulogu u tome:

Hrana bogata purinima samo u malim porcijama: Purini su prisutni u različitim količinama u nekim namirnicama. Hrana bogata purinima uključuje meso (osobito iznutrice), kobasice, plodove mora i određene vrste ribe. Stoga obilna prehrana ponekad rezultira akutnim napadajem gihta ako imate sklonost gihtu. Preporučuje se konzumiranje ovih namirnica u manjim količinama.

Što manje alkohola: Pretjerana konzumacija alkohola posebno je problematična kod gihta. Bubrezi izlučuju njegove produkte razgradnje. Pritom se natječu s mokraćnom kiselinom. Na taj način alkohol usporava razgradnju mokraćne kiseline i uzrokuje porast njezine razine. U najgorem slučaju čak i male količine alkohola mogu kod ugroženih osoba izazvati napadaj gihta. Pivo je posebno kritično. Osim alkohola, sadrži i mnogo purina.

Štedite masnoću: Previše masnoće također inhibira izlučivanje mokraćne kiseline. Stručnjaci stoga preporučuju da jedete što manje masne hrane – masnoćama nemojte pokrivati ​​više od 30 posto dnevnog unosa kalorija. Međutim, ova granica se brzo dostiže, jer mast ima najveću energetsku gustoću od svih nutrijenata.

Obratite posebnu pozornost na skrivene prehrambene masnoće, na primjer u kobasicama ili gotovoj hrani.

Želite li detaljnije saznati kako se najbolje hraniti kod gihta, pročitajte tekst Giht – prehrana.

Ostali savjeti protiv gihta

Smanjite višak kilograma: Ako vam je indeks tjelesne mase veći od 25, liječnici preporučuju da smršavite. Ako imate manje kilograma, razina mokraćne kiseline automatski će pasti. Ali budite oprezni: Mršavite polako i kontrolirano. Rigorozni post nosi rizik od izazivanja akutnog napadaja gihta!

Krećite se, ali ne pretjerujte: Vježbanje ima pozitivan učinak na zglobove s gihtom. Rad se poboljšava i simptomi upale se brže povlače. Ipak, nemojte se prenaprezati – pretjerano vježbanje proizvodi više mliječne kiseline, što usporava razgradnju mokraćne kiseline putem bubrega. S druge strane, preporučuju se redovite šetnje.

Lijek za smanjenje mokraćne kiseline

Giht se ne može izliječiti lijekovima. Čim prestanete uzimati lijekove, njihov učinak na razine mokraćne kiseline se gubi i one ponovno rastu.

Liječnici stoga preporučuju uzimanje reduktora mokraćne kiseline u sljedećim slučajevima, na primjer:

  • U slučaju razine mokraćne kiseline iznad devet miligrama po decilitru krvnog seruma
  • U slučaju obiteljske anamneze gihta i povišene razine mokraćne kiseline
  • U prisutnosti gihta zglobova
  • U prisutnosti bubrežnih kamenaca
  • Kod kroničnog gihta

Postoje dvije kategorije lijekova za liječenje visokih razina mokraćne kiseline: ili potiču izlučivanje mokraćne kiseline ili inhibiraju njezino stvaranje.

Urikozurici – pojačano izlučivanje mokraćne kiseline

Urikozurici uzrokuju da tijelo izlučuje više mokraćne kiseline. U tu skupinu spada npr. benzbromaron. Liječenje gihta urikozuricima počinje malim dozama, jer veće doze nose rizik od napada gihta. Važno je da pacijenti piju više od dvije litre dnevno.

Urikostati – smanjeno stvaranje mokraćne kiseline

Urikostati sadrže aktivni sastojak alopurinol. On inhibira enzim koji je neophodan za zadnji korak stvaranja mokraćne kiseline. Posljedica toga je povećana količina prekursora mokraćne kiseline u krvi. Međutim, oni su bolje topljivi u vodi, što znači da ih tijelo lakše izlučuje nego samu mokraćnu kiselinu. Liječenje urikostaticima čak otapa naslage kristala mokraćne kiseline koje su već nastale. Takozvani gihtni tofi i bubrežni kamenci tako se povlače u idealnom slučaju.

Što učiniti u slučaju akutnog napadaja gihta?

Lijekovi za dugotrajnu terapiju gihta nisu prikladni za akutni napadaj gihta. Ovdje je glavna stvar ublažiti simptome poput boli što je prije moguće. Protuupalni lijekovi protiv bolova posebno su učinkovita pomoć kod gihta.

Terapija kortizonom: Ako NSAIL nisu dovoljni, liječnici koriste glukokortikoide koji sadrže kortizol, na primjer prednizolon. Ako su gihtom zahvaćeni veći zglobovi poput koljena, liječnik ponekad ubrizgava kortizon izravno u zglob. Kod manjih zglobova kortizon se daje u obliku tableta. Međutim, pripravke kortizona ne smijete uzimati duže od nekoliko dana.

Ako je funkcija bubrega oštećena, liječnik obično odmah počne liječiti kortizonom. Terapija napada gihta nesteroidnim protuupalnim lijekovima tada nije moguća.

Kolhicin: U prošlosti se giht često liječio kolhicinom. Danas ga liječnici rijetko propisuju zbog njegovih nuspojava, poput proljeva, mučnine i povraćanja. Ne smije se uzimati tijekom trudnoće. Također je neprikladan za muškarce koji žele postati očevi djeteta u bliskoj budućnosti.

Bez samoliječenja lijekovima protiv bolova!

Na primjer, masti koje sadrže diklofenak kao aktivni sastojak općenito su sigurne i mogu se koristiti kao dodatak lokalnoj primjeni za bolne zglobove. Ali i ovdje je preporučljivo konzultirati se s liječnikom prije upotrebe.

Terapija i kada nema simptoma

Kako bi se izbjegle sekundarne bolesti, ključno je dosljedno liječenje gihta. Njemačko društvo za reumatologiju preporučuje terapiju za snižavanje mokraćne kiseline tijekom najmanje pet godina. Ako su se tofi već formirali, liječenje je indicirano još pet godina nakon njihovog rješavanja.

Kirurgija za giht

Ako su pojedini zglobovi već teško oštećeni gihtom, postoji mogućnost njihove zamjene umjetnim zglobovima. Takva se operacija izvodi u bolnici. Nakon operacije neophodan je nekoliko dana boravka u bolnici.

Nakon toga slijedi pokretna i radna terapija kako bi oboljela osoba naučila nositi se s novim zglobom. Novi zglob ponekad uzrokuje jaku bol u početku. Međutim, u pravilu je ova operacija u konačnici manje bolna od nastavka života sa slomljenim zglobom.

Fizičko liječenje gihta

Fizikalna terapija gihta ima za cilj smanjiti postojeće simptome i smanjiti bol. Također je osmišljen kako bi spriječio oštećenje zglobova i nepravilan položaj u slučajevima dugotrajnog gihta.

  • Tretmani toplinom i hladnoćom, kao i ultrazvuk i elektroterapija, pomažu u smanjenju bolova u zglobovima kod gihta.
  • Postupci opuštanja mišića smanjuju bol.
  • Fizikalna terapija jača mišiće, ublažava pritisak na zglobove.
  • Fizioterapija i radna terapija sprječavaju ili ispravljaju ograničeno kretanje i nepravilne položaje zglobova.

Homeopatija za giht

Mnogi oboljeli na pitanje "Što pomaže protiv gihta?" kunu se u homeopatske lijekove. Međutim, učinkovitost homeopatskih lijekova još nije dokazana. Za one koji su se u njih uvjerili, opcija su uz terapiju. Promjena načina života ili, ako je potrebno, ortodoksni lijekovi ipak se preporučuju kao glavne komponente terapije gihta. Homeopatski lijekovi za giht su:

  • Bryonia: Posebno se preporučuje kod akutnih bolova i za opće opuštanje stanja uma.
  • Ledum: Dopuna za uspješne primjene hladnoće koja ublažava bol
  • Lycopodium: Za akutnu bol i nemirno opće stanje
  • Belladonna: Protiv jakih bolova i groznice

Koncept homeopatije i njezina specifična učinkovitost kontroverzni su i nisu jasno potkrijepljeni studijama.

Kućni lijekovi za giht

U slučaju napadaja gihta, sljedeći se kućni lijekovi smatraju korisnim dodatkom terapiji gihta:

  • Odmor zglobova: Imobilizirajte zahvaćeni zglob. Nemojte ga ponovno opterećivati ​​sve dok više nemate nikakvih pritužbi. Odmor u krevetu može biti neophodan.
  • Hladite zglobove: Oblozi za hlađenje ublažavaju bolove u zglobovima. Za to je dovoljan ručnik natopljen hladnom vodom. Alternativno, prikladni su i oblozi od kvarka. Skuta drži hladnoću duže od mokrog ručnika. Hladni oblozi su prehladni i brzo oštećuju kožu. Nemojte hladiti više od deset minuta odjednom, već nekoliko puta dnevno.
  • Pijenje čaja: Pijenje čaja dobro je protiv gihta. Ispire mokraćnu kiselinu iz tijela. Stručnjaci često preporučuju posebne čajeve, poput onih od lanenog sjemena, brezinog lišća ili kao infuziju s režnjem češnjaka. Međutim, osnova djelovanja čaja je to što je diuretik.

Kućni lijekovi imaju svoje granice. Ako simptomi potraju dulje vrijeme, ne poboljšaju se ili se čak pogoršaju, uvijek se trebate obratiti liječniku.

Kako se može otkriti giht?

Ako se sumnja na giht, pravi su liječnik obiteljske medicine ili liječnik interne medicine, odnosno internist. U razgovoru s anamnezom on ili ona će zabilježiti vašu povijest bolesti i pitati vas o simptomima. Postavljat će vam razna pitanja, kao što su:

  • Jeste li u prošlosti imali slične tegobe?
  • Imate li rođake sa sličnim tegobama?
  • Kakva je vaša prehrana?
  • Piješ li alkohol?
  • Javljaju li se tegobe stalno ili povremeno?

Sistematski pregled

Testovima kretanja liječnik utvrđuje postoje li već ograničenja kretanja zglobova.

Određivanje krvnih vrijednosti

Razina mokraćne kiseline: Između ostalog, povišena razina mokraćne kiseline može se utvrditi krvnim testom. U muškaraca hiperurikemija postoji na razinama iznad sedam miligrama na 100 mililitara krvnog seruma, au žena na razinama iznad šest miligrama na 100 mililitara.

Nakon akutnog napadaja gihta, koncentracija mokraćne kiseline pada na normalu. Stoga se giht ne može sa sigurnošću isključiti ni ako su vrijednosti normalne.

Upalni markeri u krvi: Određeni upalni markeri u krvi pružaju dodatne dokaze gihta. To uključuje:

  • Povišene razine C-reaktivnog proteina (CRP).
  • Povećan broj bijelih krvnih stanica (leukocita).
  • Povećana brzina sedimentacije krvnih stanica (ESR)

Kako bi potvrdio dijagnozu gihta, liječnik pregledava i uzorak sinovijalne tekućine. Ako se ovdje mogu otkriti kristali mokraćne kiseline, vrlo je vjerojatno da se radi o gihtu.

Rentgenski i ultrazvučni pregledi

Rentgenski pregled s kontrastnim sredstvom pogodan je za detaljniji pregled bubrega i pomaže razjasniti je li tkivo bubrega oštećeno bolešću.

Test bubrežne funkcije

Testiranjem funkcije bubrega može se utvrditi je li i u kojoj mjeri rad bubrega oštećen.

Kakav je tok bolesti kod gihta?

Akutni napadaj gihta obično se javlja noću ili u ranim jutarnjim satima i ponekad traje od nekoliko dana do dva tjedna. Zatim se simptomi opet polako povlače. Trajanje napadaja gihta može se značajno skratiti brzim, ciljanim liječenjem. Nakon napadaja gihta ponekad prođe neko vrijeme (čak i mjeseci do godina) prije nego što se dogodi sljedeći napadaj gihta. Trajanje napadaja gihta kao i vremenska razdoblja između njih razlikuju se pojedinačno.

Kod kroničnog gihta, koji je danas relativno rijedak, simptomi traju trajno. U svakom slučaju, ovo zahtijeva kontinuirano liječenje.

Sklonost povišenim razinama mokraćne kiseline obično je urođena i stoga se ne može izliječiti. Međutim, dosljedna terapija često može dugoročno smanjiti razinu mokraćne kiseline. To ne eliminira rizik od akutnog napadaja gihta, ali ga značajno smanjuje.

Tijek bolesti i prognoza uvelike ovise o tome koliko je izražena predispozicija za visoke razine mokraćne kiseline i koliko dosljedno pacijent uzima npr. lijekove za snižavanje mokraćne kiseline ili koliko dobro provodi način života za snižavanje mokraćne kiseline.

Trajne promjene zglobova

Jednom nastalo oštećenje zglobova ne povlači se, ovisno o težini. U teškim slučajevima, zglobovi se ponekad deformiraju, uzrokujući trajnu bol ili gubitak pokretljivosti. U takvim je slučajevima važno konzultirati stručnjaka, poput ortopeda, u ranoj fazi. Možda će biti potrebne dodatne ortopedske terapije.

Daljnje informacije

knjige

Edeltraut Hund-Wissner: Ukusna hrana za giht: preko 130 recepata: konačno niske razine mokraćne kiseline. Trijas, 21. listopada 2015

Smjernice

Smjernica DEGAM: duga verzija smjernice S2e Gout: česti napadaji gihta i kronični giht Njemačkog društva opće i obiteljske medicine (DEGAM), 03/2019: http://www.awmf.org/leitlinien/detail/ll/ 053-032a.html

Udruženje

Njemačka liga za giht e.V.: http://www.gichtliga.de/