Dijagnoza
Dijagnostički postupak ovisi o mjestu nekroza. Ako je vanjski nekroza, na primjer nekroza kože, liječnik može postaviti dijagnozu nakon detaljnijeg pregleda. Uz to, uzima se razmaz rane kako bi se utvrdilo jesu li patogeni prisutni u nekroza.
Međutim, ako je nekroza unutarnja, na primjer nekroza kostiju ili organa, potrebno je snimanje. To se obično radi MRI (magnetska rezonancija) ili CT (računalna tomografija). Prvi dojmovi i sumnja na dijagnozu mogu se dobiti i provođenjem ultrazvuk pogođenog područja.
Specifičnije je, međutim, složenije slikanje. U slučaju nekroza, medicina ih obično ne klasificira prema stupnju. Obično se razlikuje prema vrsti i mjestu nekroze.
Na primjer, dekubitus podijeljen je u četiri različite faze (prema EPUAP-u). Dubina rane i zahvaćenost određenih struktura igraju glavnu ulogu. Prema Wagneru i Armstrongu, nekroze u kontekstu dijabetičke makroangiopatije („dijabetičko stopalo“) Također su podijeljeni u različite faze, pri čemu, na primjer, ovdje igra ulogu i postojeća infekcija.
Nekroza kostiju podijeljena je u sedam faza prema ARCO klasifikaciji. U obzir se uzimaju posebno dijagnostički kriteriji. Nekroza opisuje staničnu smrt kao reakciju na štetne utjecaje poput toksina, infekcija ili nedovoljne opskrbe.
To može utjecati na jednu stanicu ili cijele stanične skupine. Nekroze se dijele na takozvane „koagulacijske nekroze“ (koagulacijska nekroza) i „kolikvikacijske nekroze“ (nekroza ukapljivanja). Koagulacijska nekroza može se pojaviti u tkivima bogatim proteinima, pri čemu se denaturacija (uništavanje strukture) proteini javlja.
Gangrena opisuje poseban oblik koagulacijske nekroze. To znači da je nekroza vrsta krovnog pojma za razne nekrotične procese. A gangrena se opet dijeli na suhu i vlažnu gangrenu.
Dok je suha Gangrena čini se da je vrlo utonuo i isušen, pa se zato naziva i "mumificirana" ili kožasta, vlažna gangrena blago je ukapljena, sjajna, gnojna i smrdljiva. Razlog tome je doseljavanje i umnožavanje bakterija, koji ukapljuju gangrenu kroz svoje metaboličke produkte. Drugi poseban oblik je tzv plinska vatra, u kojem infekcija gangrene Clostridia (clostridium perfringens) dovodi do stvaranja plinovitih bakterijskih toksina.
Svi članci iz ove serije:
