Što je hipotalamus?
Hipotalamus je područje diencefalona. Sastoji se od nakupina živčanih stanica (jezgri) koje djeluju kao preklopne stanice za putove koji vode do i od drugih dijelova mozga:
Dakle, hipotalamus prima informacije od hipokampusa, amigdale, talamusa, strijatuma (skupina bazalnih ganglija), kore limbičkog sustava, srednjeg mozga, romboidnog mozga i leđne moždine.
Informacije teku od hipotalamusa do srednjeg mozga i talamusa kao i do neurohipofize (stražnjeg režnja hipofize).
Koja je funkcija hipotalamusa?
Hipotalamus je posrednik između endokrinog i živčanog sustava: prima informacije od raznih mjernih stanica u tijelu (npr. o šećeru u krvi, krvnom tlaku, temperaturi). Može regulirati ove parametre prema potrebi otpuštanjem hormona.
Na primjer, hipotalamus kontrolira tjelesnu temperaturu, ritam spavanja i buđenja, osjećaj gladi i žeđi, spolni nagon i osjećaj boli.
Hormoni hipotalamusa mogu se podijeliti u tri skupine:
Efektorski hormoni
Oba se hormona sintetiziraju u jezgrama hipotalamusa, a zatim transportiraju u stražnji režanj hipofize, odakle se otpuštaju u sustavnu cirkulaciju.
Kontrolirajte hormone
Druga skupina hipotalamičkih hormona su kontrolni hormoni, pri čemu se razlikuju otpuštajući i inhibicijski hormoni:
Hipotalamus koristi otpuštajuće hormone kako bi stimulirao hipofizu da sintetizira i izlučuje različite hormone. Na primjer, gonadotropin-otpuštajući hormon (GnRH) pokreće oslobađanje folikulostimulirajućeg hormona (FSH) i luteinizirajućeg hormona (LH).
Hipotalamus koristi inhibirajuće hormone kako bi usporio lučenje hormona hipofize. Na primjer, hormon koji inhibira otpuštanje prolaktina (PIH) inhibira izlučivanje prolaktina.
Ostali hormoni
Osim efektorskih i kontrolnih hormona, hipotalamus ima i niz drugih hormona (neuropeptida). Zajedno s druge dvije skupine hormona hipotalamusa, oni utječu na funkciju prednje hipofize ili djeluju kao komunikatori između hipotalamusa i drugih područja mozga.
Ovi drugi neuropeptidi hipotalamusa uključuju, na primjer, enkefaline i neuropeptid Y.
Regulacijski krugovi osiguravaju red
Primjer: termoregulacija
Uz mnoge druge kontrolne krugove, termoregulacija je važna za tijelo kako bi održalo unutarnju temperaturu od oko 37 stupnjeva Celzijusa. To mora – u određenim granicama – uvijek biti konstantno. Da bi to postiglo, tijelo ima "senzore" u koži i organima - slobodne živčane završetke osjetljivih živčanih stanica. Njihove se informacije prenose u talamus, a potom u hipotalamus.
Ako središnja tjelesna temperatura padne, aktivira se kontrolni krug za regulaciju temperature. Hipotalamus oslobađa hormon TRH (hormon koji oslobađa tireotropin). TRH stimulira prednji režanj hipofize na oslobađanje TSH (hormon koji stimulira štitnjaču).
TSH zauzvrat regulira proizvodnju hormona štitnjače tiroksina (T4). On ulazi u masno tkivo i skeletne mišiće, gdje se pretvara u trijodtironin (T3). T3 povećava bazalni metabolizam, pojačava opskrbu energijom iz jetre i ubrzava broj otkucaja srca – što rezultira povećanjem temperature.
Ako se središnja tjelesna temperatura povisi, hipotalamus snižava tonus simpatikusa, što širi krvne žile na periferiji i potiče izlučivanje znoja – što rezultira hlađenjem tijela.
Gdje se nalazi hipotalamus?
Koje probleme može izazvati hipotalamus?
Centar za prehranu i centar za sitost nalaze se u hipotalamusu. U slučaju poremećaja u centru prehrane, koji mogu biti genetski ili psihogeni, hrana se više ne apsorbira – oboljeli gube na težini. Ako je, pak, centar za sitost poremećen, a centar za jedenje stalno aktivan, dolazi do hiperfagije, odnosno prekomjernog uzimanja hrane s razvojem pretilosti.
Adenoma hipofize (benigni tumor hipofize) može narušiti funkciju same hipofize kao i hipotalamusa. Kao rezultat, proizvodi se previše ili premalo hormona. Na primjer, akromegalija (povećanje nosa, brade, prstiju i kostiju lubanje) uzrokovana je prekomjernom proizvodnjom STH, dok je Cushingova bolest uzrokovana prekomjernom proizvodnjom kortizola.
Tumori koji rastu u području hipotalamusa vrlo su rijetki i dovode do hipotalamičkog sindroma, primjerice, zbog promjena u proizvodnji hormona. Karakterizira ga teška pretilost i nizak rast.
