Kako se može liječiti granični sindrom?
Postoje različiti oblici terapije za liječenje graničnog sindroma:
Dijalektička bihevioralna terapija (DBT).
Proboj u graničnom liječenju napravila je američka terapeutkinja Marsha M. Linehan. Razvila je dijalektičku bihevioralnu terapiju (DBT), koja je posebno prilagođena graničnim pacijentima. Ovo je poseban oblik kognitivne bihevioralne terapije.
U prvoj fazi terapije granični bolesnici se prvo stabiliziraju. Fokus je na strategijama koje sprječavaju pacijenta od daljnjeg samoozljeđivanja ili preranog prekida terapije. Razna nova ponašanja i načini razmišljanja zatim se treniraju kao dio grupne terapije. Ciljevi su:
- Poboljšati percepciju pacijenta o sebi i drugima
- Uvježbavati mjere samokontrole i suočavanja s krizama
- Da se smanji ekstremno crno-bijelo razmišljanje
- Naučiti se nositi sa stresom i kontrolirati vlastite emocije
Treća faza terapije usmjerena je na primjenu naučenog u svakodnevnom životu, povećanje samopoštovanja te razvoj i provedbu osobnih životnih ciljeva.
Psihodinamski-konfliktno orijentirana psihoterapija
Osim bihevioralne terapije, metode psihodinamičke terapije također su opcija za granične bolesnike. Studije potvrđuju njihovu učinkovitost, barem za odrasle pacijente. Kao i kod svih terapija koje imaju korijene u psihoanalizi, i ovdje je fokus na uvidu u povezanost biografskih iskustava i trenutnih problematičnih odnosa i ponašanja. Namjera im je dovesti do psihološke preispitivanja traumatskih iskustava.
U okviru psihodinamsko-konfliktno orijentirane psihoterapije ciljano:
- Prevladati traume
- @ Osnažuje se ili izgrađuje pacijentova slika o sebi
- Poboljšana je sposobnost povezivanja s drugima
- Tipično crno-bijelo razmišljanje je smanjeno
- Ojačana sposobnost kontrole vlastitih osjećaja i nagona (regulacija afekta)
Obiteljska terapija
Posebno je važno uključiti obitelj ako poremećaj barem djelomično ima korijene u obitelji. Ako u obitelji postoje patološki obrasci odnosa, to obiteljsku terapiju čini posebno smislenom.
Ostali oblici terapije
Ostale terapijske metode koje se koriste za granične poremećaje uključuju:
Terapija temeljena na mentalizaciji (MBT): pomaže pacijentu da se bolje nosi sa sobom i drugima. Granični pacijenti teško procjenjuju vlastito ponašanje i ponašanje drugih ljudi. U ovom obliku terapije oboljeli uče bolje tumačiti i razumjeti pozadinu ponašanja.
Terapija shemama/terapija usmjerena na sheme: temelji se na činjenici da svaka osoba od djetinjstva razvija obrasce za suočavanje s iskustvima. Kada djetetove osnovne potrebe nisu zadovoljene, ono stvara nezdrave strategije i obrasce razmišljanja. Graničari, na primjer, često pretpostavljaju da će biti napušteni i stoga su sumnjičavi prema drugima. Cilj terapije shemama je identificirati negativne obrasce mišljenja i osjećaja i raditi na njima.
Bolnički ili izvanbolnički
Za pacijente koji su skloni samoozljeđivanju (automutilacija) ili čak suicidalni, u početku je važno bolničko liječenje. Osobito mlađi ljudi s graničnim poremećajem imaju koristi od strukturiranog života u ustanovi.
Prednost izvanbolničke granične terapije je u tome što pacijenti uče rješavati sukobe u svom poznatom okruženju. Međutim, dostupnost izvanbolničke granične terapije vrlo je ograničena.
Liječenje
Neki pacijenti uz psihoterapiju primaju i medikamentoznu terapiju. Međutim, granična bolest se ne može liječiti samo lijekovima – ne postoje posebni lijekovi za graničnu bolest. Stabilizatori raspoloženja poput litija, međutim, pomažu nekim pacijentima da upravljaju ekstremnim emocionalnim stanjima.
Pacijentima s graničnim poremećajem koji pate od ozbiljne anksioznosti liječnik ili psihijatar često propisuje benzodiazepine, poput lorazepama. Međutim, ovi lijekovi izazivaju jaku ovisnost i preporuča se koristiti ih samo kratko vrijeme.
Je li granično stanje izlječivo?
Dugo se vremena terapija graničnih pacijenata smatrala posebno problematičnom. Kao iu odnosu sa svim drugim ljudima, granični pacijenti skloni su u početku idealizirati terapeuta, da bi ga krajnje obezvrijedili i pri najmanjem iznevjerenom očekivanju. Rezultat su česte promjene terapeuta i odustajanje od terapije.
Izgledi potpunog graničnog izlječenja su doduše mali. No u međuvremenu su se zahvaljujući poboljšanim metodama terapije znatno povećale šanse za pacijente da najozbiljnije posljedice poremećaja stave pod kontrolu.
Hoće li se granična bolest izlječiti također ovisi o težini simptoma i društvenoj situaciji. Za majčinstvo i brak, na primjer, kaže se da podupiru oporavak. Nakon 30. godine impulzivni simptomi nestaju i suočavanje s psihičkim poremećajem postaje lakše.
Kako si osobe s graničnim sindromom pomažu?
Na primjer, sljedeće strategije pomažu mnogim graničnim pacijentima:
- Nemojte se prenaprezati na poslu ili u slobodno vrijeme, već upravljajte energijom (npr. rasporedite pauze).
- Ponekad priznajte pogreške i smanjite velika očekivanja
- Zdrav način života s dovoljno sna, redovitom, zdravom prehranom i dovoljnom tjelovježbom.
- Trening opuštanja: npr. vježbe pažnje, masaže, tople kupke
- Razgovor o svojim osjećajima s osobama od povjerenja ili zapisivanje misli (dnevnik)
- Zaustavite negativne misli odvraćanjem pažnje (npr. vježbanjem, slušanjem glazbe, odlaskom u prirodu)
- Udaranje jastuka kada se osjećate agresivno, bavite se sportom, glasno vičete (u jastuk) itd.
- „Komplet za hitne slučajeve“ za odvraćanje pažnje i umirenje: s karticama za pomoć, pismom sebi, mirisnim uljima, žvakaćom gumom za zapešće (za lupanje), lopticom ježa, plastelinom, omiljenom glazbom (npr. na CD-u ili MP3 playeru) itd.
