Osim čiste proizvodnje lijekova, u djelokrug galenskih znanstvenika spadaju i drugi zadaci: ovi se znanstvenici također bave djelotvornošću, toksičnošću, podnošljivošću i sigurnošću pripravka. S jedne strane, to se radi putem testiranja lijekova prije odobrenja lijeka u fazama I, II i III studije. S druge strane, primjena lijeka nakon odobrenja također se prati s obzirom na učinke i nuspojave. Više o ovom ispitivanju i praćenju lijeka možete pročitati u članku Odobrenje lijekova.
Galenika – Definicija: Galenika je znanost o pripravi i oblikovanju lijekova od djelatnih i pomoćnih tvari, uključujući njihovo tehnološko ispitivanje.
Potražite pravo “pakiranje
Galenika se bavi stavljanjem aktivnog sastojka u pravo "pakiranje" (oblik doziranja) s odgovarajućim pomoćnim tvarima (vidi dolje). To mogu biti, na primjer, tablete, obložene tablete, kapsule, prašci, otopine ili flasteri s aktivnim sastojkom.
Galensko pakiranje – odnosno oblik lijeka – zatim određuje oblik u kojem se djelatna tvar daje (aplicira). Uobičajeni oblici primjene lijekova su npr.
- oralno (peroralno): kroz usta (gutanjem, npr. tableta, sok od lijeka)
- sublingvalno: ispod jezika (npr. tableta koja se zatim otapa pod jezikom)
- rektalno: u rektum (npr. čepići)
- nazalno: kroz nos (npr. sprej za nos)
- kožno: nanosi se na kožu (npr. mast, krema)
- potkožno: ispod kože (injekcija)
- transdermalno: kroz kožu u krv (npr. flaster s aktivnim sastojkom)
- intramuskularno: u mišić (injekcija)
- intravenozno: u venu (injekcija ili infuzija)
- plućni: u dublje dišne puteve (npr. udisanje)
Kada se primjenjuje na usta (npr. oralno, sublingvalno) ili rektalno, aktivni sastojak ulazi u gastrointestinalni trakt i tamo se apsorbira. Iz tog razloga, ovdje zajedno govorimo o enteralnim oblicima primjene (enteralno = djelovanje na crijeva).
Pandan su parenteralni oblici primjene: ovdje aktivni sastojak ulazi u tijelo zaobilazeći gastrointestinalni trakt, tj. primjenjuje se na primjer intravenozno, supkutano ili plućno.
Početak djelovanja i podnošljivost
Najprikladniji oblik doziranja i primjene lijeka ovisi, između ostalog, o tome gdje i koliko brzo se djelatna tvar treba osloboditi. Neki primjeri:
- Sublingvalne tablete omogućuju apsorpciju djelatne tvari u krv preko oralne sluznice. Na taj se način, primjerice, može primijeniti jaki lijek protiv bolova koji treba brzo djelovati.
- Početak djelovanja lijekova protiv bolova, na primjer, također se može brže postići injekcijom. Kao i kod sublingvalne tablete, aktivni sastojak dospijeva u krvotok puno brže nego ako mora ići zaobilaznim putem kroz gastrointestinalni trakt (npr. normalna tableta protiv bolova pri gutanju).
- Tablete otporne na želučani sok imaju ovojnicu koja sprječava da lijek neoštećen prođe kroz želudac i otpušta djelatnu tvar tek u crijevima. To može biti potrebno, na primjer, ako bi kiseli želučani sok napao aktivni sastojak i učinio ga neučinkovitim.
- Retard pripravci su osmišljeni tako da sporije otpuštaju aktivni sastojak (npr. retard tableta protiv bolova). To omogućuje konstantnu razinu aktivnog sastojka u krvi tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Pripravci retard koji se ne primjenjuju oralno, supkutano ili intramuskularno (npr. nikotinski flaster, tromjesečna injekcija) nazivaju se i depo pripravcima.
- Uz pomoć inhalacije, spreja za nos ili kapi za oči, aktivni sastojak može se dostaviti ravno na odredište. Na primjer, lijek za astmu može se inhalirati. Sprej za nos može pomoći protiv prehlade. Kapi za oči mogu se koristiti za ublažavanje suhih očiju ili – uz dodatak antibiotika – bakterijskih infekcija oka.
Doziranje i oblik primjene također mogu utjecati na moguće rizike i nuspojave. Na primjer, gore spomenuti premaz otporan na želučani sok na nekim tabletama može čak biti posljedica samo bolje podnošljivosti: neki aktivni sastojci iritiraju želučanu sluznicu i mogu izazvati mučninu i povraćanje. Zbog toga bi se trebali osloboditi samo u crijevima.
Pomoćni materijali
Većina lijekova uz jednu ili više djelatnih tvari sadrži i pomoćne tvari poput škroba ili želatine. Oni sami po sebi nemaju nikakav farmaceutski učinak, već služe kao punila, bojila ili arome, konzervansi, maziva ili kao stabilizatori i nosači. Različite pomoćne tvari tako osiguravaju ispravnu sposobnost skladištenja, rok trajanja, bolji miris ili okus, ali i ispravan izgled lijeka.
Pomoćne tvari ne moraju biti u potpunosti navedene na pakiranju. Za osobe s odgovarajućom alergijom (na primjer, na određenu boju), to može biti problematično.
