Dijagnostika | Sakralni prijelom

Dijagnostika

Dijagnoza sakralne prijelom uključuje cjelovitu anamnezu koja pruža informacije o mehanizmu ozljede i postojećim simptomima. Ti su podaci često dovoljni za utvrđivanje točne dijagnoze. Unatoč tome, klinički pregled, kao i rendgen zdjelice u 2 ravnine (pregled zdjelice i kosi rendgen zdjelice) uvijek treba provoditi kako bi se potvrdila dijagnoza.

Uz to, CT (računalna tomografija) također se može izvesti radi bolje lokalizacije prijelom i otkriti sve popratne ozljede. Tijekom kliničkog pregleda posebno je važno obratiti pažnju na moguće motoričke ili senzorne nedostatke, kao i na utvrđivanje vaskularnog statusa (palpacija pulsa na nogama i stopalima!). Na taj se način mogu rano otkriti moguće vaskularne i živčane ozljede i izbjeći ozbiljne posljedice.

Terapija

Neislocirani, tj. Ne iščašeni sakralni prijelom može se u većini slučajeva liječiti konzervativno, tj. bez operacije. U tom se slučaju odmor u krevetu u početku održava 3-4 tjedna, nakon čega slijedi postupno povećanje težine s štakama.

Kako bi se izbjegle sekundarne iščašenja (proklizavanje frakcija), treba provoditi redovite kontrolne preglede. Kiruršku stabilizaciju uvijek treba izvoditi u slučajevima teških prijeloma (tj. Onih koji uključuju ozljede žila ili živaca), nestabilnih ili iščašenih prijeloma krsna kost. Kirurška se stabilizacija obično postiže osteosintezom pločica ili pričvršćivanjem vijkom.

Sakralni prijelomi se kirurški rehabilitiraju samo u slučaju dislociranog ili nestabilnog prijeloma, dok se jednostavni i neislocirani prijelomi mogu liječiti konzervativno (nekirurški). Za kirurško liječenje dostupne su razne osteosinteze. Uključuju implantate stabilnog kuta, osteosinteze s pločicama i vijcima.

Ovisno o prijelomu, donji dio kralježnice ili zdjelice također se mora tretirati materijalom za osteosintezu tijekom operacije. Posebno je važna stabilizacija stražnjeg zdjeličnog prstena, što omogućuje ranu mobilizaciju i funkcionalnost. Uz to, po potrebi treba izvršiti kiruršku dekompresiju, odnosno olakšanje živčanih i krvožilnih struktura.

Fizioterapija igra ulogu i u konzervativnom i u kirurškom liječenju sakralnih prijeloma. Fizioterapija osigurava održavanje pokretljivosti pacijenata u kontroliranim uvjetima unatoč imobilizaciji i zaštiti. Uz pomoć fizioterapeuta, pacijenti također uče kako se koristiti štakama ispravno kako bi se izložio krsna kost na samo djelomično opterećenje na početku. Uz to, fizioterapeut trenira mišiće, budući da je mišićni aparat kukova i nogu često značajno nazadovao zbog odmora u krevetu i odmora.