8. Štucanje (Singultus): Uzroci i terapija

Kratak pregled

  • Opis: Štucanje (Singultus) je Hicksen, koji se može pojaviti četiri do 60 puta u minuti.
  • Uzrok: trzajna kontrakcija dijafragme, što rezultira iznenadnim, dubokim udisajem sa zatvorenim glotisom – respiratorni zrak se odbija, proizvodi se zvuk štucanja.
  • Okidači: npr. alkohol, topla ili hladna hrana i pića, brzopleto jedenje, bolesti kao što su upale (u želucu, jednjaku, grkljanu itd.), refluksna bolest, čirevi i tumori.
  • Kada posjetiti liječnika? Ako štucanje traje dulje vrijeme ili se često ponavlja, trebali biste posjetiti svog obiteljskog liječnika ili liječnika opće prakse kako biste isključili bolest kao uzrok.
  • Dijagnoza: Razgovor s pacijentom, fizikalni pregled, po potrebi daljnje pretrage kao što su RTG, bronhoskopija, krvna slika itd.
  • Terapija: U većini slučajeva štucanje ne zahtijeva liječenje jer nestaje samo od sebe. Inače, mogu pomoći savjeti poput kratkog zadržavanja daha ili pijenja vode u malim gutljajima. Za kronično štucanje liječnik ponekad propisuje lijekove. Trening disanja, bihevioralna terapija i tehnike opuštanja također mogu biti korisni.

Štucanje: Uzroci i moguće bolesti

Glavni odgovorni za ovaj refleks dijafragme su frenični živac i kranijalni živac vagus, koji osjetljivo reagiraju na određene vanjske podražaje. To može biti, na primjer, prevruća ili prehladna hrana, prenagljeno gutanje, alkohol ili nikotin. No, razne bolesti također mogu potaknuti štucanje preko spomenutih živaca ili izravno preko dijafragme.

Ako štucanje traje duže od dva dana, nazivamo ga kroničnim štucanjem. Često se ne može utvrditi uzrok.

Opći okidači štucanja

  • užurbano jedenje i gutanje
  • jako pun želudac
  • tople ili hladne hrane ili pića
  • gazirana pića
  • alkohol
  • nikotin
  • stres, uzbuđenje, napetost ili tjeskoba
  • depresija
  • Trudnoća, kada embrij pritišće dijafragmu
  • Abdominalne operacije koje iritiraju ili utječu na živce
  • gastroskopija, koja iritira grkljan i tamošnje živce
  • neki lijekovi, na primjer, anestetici, sedativi, pripravci kortizona ili antiepileptici

bolesti kao uzrok štucanja

  • Upala gastrointestinalnog trakta (gastroenteritis)
  • Gastritis (upala želučane sluznice)
  • Ezofagitis (upala jednjaka)
  • Laringitis (upala grkljana)
  • Faringitis (upala grla)
  • pleuritis (upala pleure)
  • Perikarditis (upala srčane vrećice)
  • Upala mozga (encefalitis)
  • Meningitis (upala mozga)
  • Refluksna bolest (kronična žgaravica)
  • Oštećenje dijafragme (npr. hijatalna hernija)
  • Čir na želucu
  • Kraniocerebralna trauma ili cerebralna hemoragija, povećan intrakranijalni tlak
  • Hipertireoza (preaktivna štitnjača)
  • Bolest jetre
  • Dijabetes ili drugi metabolički poremećaji
  • Srčani udar
  • Udar
  • Zatajenje bubrega ili poremećaji bubrega
  • Multipla skleroza
  • Tumor jednjaka, želuca, pluća, prostate, mozga ili u uhu ili grlu
  • povećani limfni čvorovi (abdomen/dojke)

Štucanje kod djece

Štucanje ne pogađa samo odrasle: bebe i mala djeca također mogu štucati. Zapravo, često to čine češće od tinejdžera i odraslih. Čak iu maternici, nerođena djeca mogu imati štucanje, što majke ponekad osjete.

Što pomaže protiv štucanja?

Štucanje obično nestane samo od sebe. Puno je savjeta što možete učiniti sami kada vam štuca: popijte čašu vode, stavite žlicu octa sa šećerom u usta i polako progutajte ili se prepustite strahu – savjeti i domaći lijekovi za štucanje raznoliki su koliko i pustolovni. I gotovo svima nedostaje znanstvena osnova. Ipak, mogu pomoći u smirivanju disanja i opuštanju napete dijafragme.

Na primjer, kada popijete čašu vode u malim gutljajima, automatski zadržavate dah. Isto vrijedi i za ocat sa šećerom koji se topi na jeziku i polako guta. Drugi savjeti protiv štucanja uključuju isplaženje jezika ili okretanje unatrag nekoliko udisaja. Time se osigurava da se disanje više odvija kroz trbuh i postaje smirenije. Grč u dijafragmi se može osloboditi.

Protiv štucanja ponekad pomaže takozvana Vasalva metoda, koja ujedno oslobađa i pritisak na uši: uhvatite se za nos, zatvorite usta, a zatim napnite mišiće za disanje kao da izdišete. Pritisak će izbočiti bubnjić prema van i stisnuti prsnu šupljinu. Održavajte ovaj pritisak oko deset do 15 sekundi. Opet, nemojte pretjerivati ​​s pritiskom i trajanjem vježbe.

Ako na hladnu, vruću ili začinjenu hranu i piće često reagirate štucanjem, ne morate ih se nužno potpuno odreći. Umjesto toga, trebali biste obratiti posebnu pozornost na mirno i ravnomjerno disanje dok jedete i pijete. Također biste trebali sjediti opušteno i uspravno dok to radite.

Što pomaže protiv kroničnog štucanja?

Nekim pacijentima mogu pomoći i određeni lijekovi protiv epileptičkih napadaja (antiepileptici), na primjer gabapentin ili karbamazepin. Ovisno o uzroku štucanja, liječnik može preporučiti i sedative, neuroleptike ili primjerice proizvode od kanabisa.

Kronično štucanje bez utvrđenog uzroka (idiopatsko štucanje) također se donekle može liječiti lijekovima.

Kao alternativa ili nadopuna lijekovima može pomoći trening disanja ili bihevioralna terapija. Na ovim tečajevima oboljeli uče kako spriječiti štucanje i kako otkloniti štucanje koje se pojavi. Razne tehnike opuštanja također služe istoj svrsi, pomažući u smirivanju dijafragme koja je izgubila kontrolu.

Štucavica: Kada morate kod liječnika?

Odmah nazovite liječnika hitne pomoći ako se osim štucanja jave i drugi simptomi poput glavobolje, smetnji vida, poremećaja govora, paralize, mučnine ili vrtoglavice. To bi tada mogao biti moždani udar, koji se mora odmah liječiti!

Štucanje: Što liječnik radi?

Prva luka u slučaju kroničnog ili učestalog štucanja je obiteljski liječnik ili liječnik opće prakse. On će prvo dobiti detaljniju sliku simptoma i mogućih uzroka kroz razgovor s pacijentom (anamneza). Moguća pitanja koja možete postaviti su:

  • Kada se pojavilo štucanje?
  • Koliko je dugo trajalo ili koliko brzo se vratilo?
  • Kako ste doživjeli štucanje, koliko je štucanje bilo jako?
  • Jeste li i vi morali podrigivati?
  • Padaju li vam na pamet neki uobičajeni pokretači singultusa, poput hladne hrane, brzog jedenja, alkohola ili cigareta?
  • Patite li trenutno od stresa ili drugih psihičkih tegoba?
  • Uzimate li kakve lijekove? Ako da, koje i koliko često?

To ponekad već daje povoda sumnji što je okidač za štucanje. Kako bi potvrdio dijagnozu, liječnik može obaviti daljnje pretrage ili uputiti pacijenta specijalistu, kao što su internist, gastroenterolog, neurolog ili endokrinolog. Daljnji pregledi ovise o konkretnoj sumnji na bolest. Između ostalog, u pitanje dolazi sljedeće:

  • pH mjerenje ili probna terapija s inhibitorima kiseline ako se sumnja na refluks
  • Ezofagoskopija i gastroskopija kako bi se između ostalog isključila refluksna bolest ili čir na želucu.
  • Ultrazvučni pregled vrata i abdomena
  • RTG prsnog koša i abdomena
  • Test funkcije disanja za otkrivanje nepravilnosti u dišnim mišićima i posebno dijafragmi, kao i za provjeru plućne aktivnosti
  • Bronhoskopija (pregled bronhijalnih cijevi)
  • Krvni test za upalne markere i moguće nedostatke
  • Elektrokardiografija (EKG) i ultrazvuk srca (ehokardiografija), ako je možda zahvaćeno srce
  • Kompjuterizirana tomografija (CT) područja vrata i prsnog koša
  • Uzorkovanje cerebrospinalne tekućine (lumbalna punkcija) ako se sumnja na upalu živaca ili moždanih ovojnica
  • Magnetska rezonancija (MRI) ili kompjutorizirana tomografija (CT) ako se sumnja na oštećenje živaca
  • Ultrazvuk (Doppler sonografija) krvnih žila u slučaju mogućeg srčanog ili moždanog udara

Ako se ne može pronaći uzrok štucanju, liječnik govori o idiopatskom kroničnom štucanju. Međutim, to je prilično rijetko.