Što je umjetna oplodnja?
Pojam umjetna oplodnja pokriva niz tretmana za neplodnost. Uglavnom, reproduktivni liječnici donekle pomažu potpomognutoj oplodnji kako bi jajna stanica i spermij lakše pronašli jedno drugo i uspješno se spojili.
Umjetna oplodnja: metode
Dostupne su sljedeće tri metode umjetne oplodnje:
- Prijenos sperme (inseminacija, intrauterina inseminacija, IUI)
- In vitro oplodnja (IVF)
- Intracitoplazmatska injekcija sperme (ICSI)
Osim prijenosa sperme, umjetna oplodnja odvija se izvan ženskog tijela. Dakle, spermu i jajnu stanicu prvo je potrebno ukloniti iz tijela i pripremiti na odgovarajući način.
Daljnje informacije
Više o postupku te prednostima i nedostacima pojedinih metoda možete saznati u člancima Inseminacija, IUI, IVF i ICSI.
Praćenje ciklusa
Kakav je postupak umjetne oplodnje?
Postupak umjetne oplodnje ovisi o organskim uzrocima neplodnosti. Tek nakon točne dijagnoze liječnik može odlučiti koji je postupak najprikladniji.
Iako se svaka tehnika reprodukcije malo razlikuje u detaljima, u svakoj od njih mogu se razlikovati sljedeći koraci:
Dobivanje spermija.
Kako bi pomogli oplodnju, liječnici trebaju spermijske stanice. Prikupljanje ili izdvajanje može se obaviti na različite načine. Koja će biti odabrana u svakom pojedinom slučaju, odlučuje pojedini slučaj. U osnovi su mogući:
- masturbacija
- Kirurško vađenje testisa (TESE, ekstrakcija sperme iz testisa)
- kirurško vađenje iz epididimisa (MESA, mikrokirurška aspiracija epididimisa)
Da biste saznali kako funkcionira ekstrakcija spermija iz testisa ili epididimisa, pogledajte članak TESE i MESA.
Liječenje hormonskom stimulacijom
Važni protokoli stimulacije su kratki protokol i dugi protokol:
Kratki protokol
Kratki protokol traje oko četiri tjedna. Počevši od drugog ili trećeg dana ciklusa, pacijentica si svakodnevno pod kožu ubrizgava stimulirajući hormon (FSH ili hMG = ljudski menopauzalni gonadotropin). Također može zamoliti partnera da joj da gotovu injekciju. Otprilike od šestog dana stimulacijskog ciklusa, također se primjenjuje hormon GnRH (gonadotropin-oslobađajući hormon). Sprječava spontanu ovulaciju („downregulation“).
Ako liječnik na kontroli desetak dana nakon početka liječenja utvrdi da su folikuli dobro sazrijeli, ženi daje hormon hCG (humani korionski gonadotropin). Pokreće ovulaciju. Nakon 36 sati – neposredno prije ovulacije – folikuli se uklanjaju punkcijom.
Dugi protokol
Hormonska stimulacija može se provoditi i tabletama ili kombinacijom injekcija i tableta, ovisno o protokolu.
Vađenje jajnih stanica (točnije: punkcija folikula)
Postoje sljedeće opcije za uzimanje jajnih stanica ili folikula:
- Uzimanje zrelih jajnih stanica (punkcija folikula nakon hormonske terapije)
- Uklanjanje nezrelih jajnih stanica (IVM, sazrijevanje in vitro)
Daljnje informacije
Da biste saznali kako se nezrele jajne stanice mogu koristiti u umjetnoj oplodnji, pogledajte članak Sazrijevanje in vitro.
Prijenos embrija
Nakon vantjelesne umjetne oplodnje (ICSI, IVF), umetanje oplođene jajne stanice u maternicu (transfer) je najvažniji korak na putu do trudnoće. Ako se to dogodi unutar tri dana nakon oplodnje, to se zove prijenos embrija.
U koje je vrijeme transfer najbolje obaviti razlikuje se od pojedinca do pojedinca.
Transfer blastociste
Ako je dostupno više jaja, možda ima smisla pričekati još malo. Zbog razvoja novih hranjivih otopina, jajašca sada mogu nastaviti rasti izvan ženskog tijela do šest dana.
Ako se stanice nakon oplodnje dijele, unutar prva tri dana iz jajnih stanica nastaju blastomeri, koji zatim otprilike petog dana dosežu stadij blastociste. Samo 30 do 50 posto svih oplođenih stanica dospijeva do ove faze. Ako do prijenosa dođe pet do šest dana nakon oplodnje, to se naziva prijenos blastociste.
Za koga je prikladna umjetna oplodnja?
Umjetna oplodnja pomaže parovima s poremećajem plodnosti (muškarcima i/ili ženama) i lezbijskim parovima da dobiju dijete. Umjetna oplodnja također nudi pacijentima s rakom prije kemoterapije ili radioterapije mogućnost kasnijeg dobivanja djeteta.
Umjetna oplodnja: preduvjet
Umjetna oplodnja je najbolje regulirana u Europi za vjenčane heteroseksualne parove. Osim predanog partnerstva, par mora ispunjavati i druge uvjete, kao što su:
- jasna medicinska indikacija
- Obavezno savjetovanje za umjetnu oplodnju (potpomognuta oplodnja, ART)
- test na HIV
- Cijepljenje protiv rubeole i vodenih kozica
- Preporuka: Testovi na toksoplazmozu, klamidiju, hepatitis.
Umjetna oplodnja: lezbijski parovi
Umjetna oplodnja: neudate žene
Za anonimno doniranje sperme u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj obavezno je stalno partnerstvo, u najboljem slučaju s vjenčanim listom. Žene bez partnera jedva da imaju šanse za umjetnu oplodnju – neudate žene koje žele imati djecu teško će u ovoj zemlji pronaći liječnika ili banku sperme za umjetnu oplodnju. Razlog su zakonske sive zone. Za neudate žene iz Njemačke, Austrije i Švicarske privlačne su stoga zemlje poput Danske u kojima je dopušteno anonimno doniranje sperme. Ili pokušaju tzv. samostalnu ili kućnu oplodnju.
Umjetna oplodnja: šanse za uspjeh
Umjetna oplodnja nije uspješna za sve parove. Ponekad je to kamenit put s neuspjelim pokušajima, neuspjesima, psihičkim i fizičkim stresom. Neki parovi na kraju drže željeno dijete u naručju, dok za druge umjetna oplodnja doseže svoje granice.
Umjetna oplodnja najbolje funkcionira kod žena do 35 godina, nakon čega stopa trudnoća naglo pada i približava se nuli kod žena starijih od 45 godina. Razlog tome je kvaliteta jajnih stanica koja s godinama opada. Što je žena starija, to je veći rizik od pobačaja i malformacija. Ako se trend osnivanja obitelji u kasnoj dobi nastavi i donacija jajnih stanica ostane zabranjena, zamrzavanje vlastitih jajnih stanica i sperme žene u mladoj dobi (društveno zamrzavanje) moglo bi postati važnije.
Više informacija
Više o zamrzavanju jajnih stanica u mlađoj dobi i zašto metoda još nije uvriježena u nekim zemljama pročitajte u članku Društveno zamrzavanje.
Umjetna oplodnja: šanse po metodi
Smjernice: Umjetna oplodnja u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj
Ako nakon nekoliko pokušaja oplodnje ne dođe do trudnoće, to je za par depresivno i teško prihvatljivo. Međutim, postoje i granice medicine – fizičke, metodološke i pravne. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj nije dopušteno sve što je tehnički moguće.
Prednosti i nedostaci umjetne oplodnje
Kod umjetne oplodnje postoje različiti rizici i komplikacije. Stoga se mogu pojaviti sljedeći problemi:
- sindrom hiperstimulacije
- bakterijske infekcije
- ozljeda mjehura, crijeva, krvnih žila zbog uboda
- Višeplodne trudnoće: parovi moraju biti jasni – kod umjetne oplodnje blizanci su rijetki, jer se obično umeću dva embrija. Osim toga, blizanci često rezultiraju prijevremenim porodima i porodima carskim rezom.
- blago povećana stopa pobačaja (uglavnom zbog starije dobi žena)
- psihološki stres
Unatoč svim rizicima i komplikacijama, umjetna oplodnja prirodno nudi veliku prednost – priliku da se usprkos problemima s plodnošću, raku ili homoseksualnom partnerstvu ostvari željena želja za djetetom.
