Transplantacija bubrega: činjenice, razlozi i postupak

Kada vam je potrebna transplantacija bubrega?

Transplantacija bubrega ponekad je jedina šansa za preživljavanje pacijenata sa zatajenjem bubrega. To je zato što je parni organ vitalan: bubrezi izlučuju metaboličke otpadne proizvode i tvari koje su strane tijelu. Također reguliraju ravnotežu vode u tijelu i proizvode hormone. Razne bolesti mogu dovesti do nepovratnog zatajenja bubrega:

  • šećerna bolest
  • ponovljena upala bubrežne zdjelice
  • smanjeni bubreg, primjerice zbog dugotrajnog uzimanja lijekova protiv bolova
  • cistična bolest bubrega (cistični bubrezi – genetska bolest kod koje se u bubrezima stvaraju šupljine ispunjene tekućinom)
  • zadržavanje mokraće u bubrezima s oštećenjem tkiva
  • Upala bubrežnih tjelešaca (glomerulonefritis)
  • Oštećenje bubrega zbog visokog krvnog tlaka (nefroskleroza)

Prva transplantacija bubrega obavljena je u SAD-u 1954. godine.

Živa donacija bubrega

Većina transplantacija organa (kao što su srce, pluća ili rožnica) dolazi od preminulih osoba. Bubreg je izuzetak: jer čak i zdrava osoba može donirati jedan od svoja dva bubrega bubrežnom bolesniku. Trenutno oko 25 posto svih doniranih bubrega u Njemačkoj dolazi od živih ljudi. Dokazano je da bubreg živog davatelja radi bolje i dulje nego bubreg preminule osobe. To je, između ostalog, zbog činjenice da se transplantacija bubrega može preciznije planirati, a primatelj kraće čeka na organ.

O čemu moram voditi računa nakon transplantacije bubrega?

Nakon transplantacije bubrega bit ćete zbrinuti u transplantacijskom centru jedan do dva tjedna, pod uvjetom da nema problema. Tijekom tog vremena liječnik će prilagoditi potrebnu imunosupresivnu terapiju Vašim individualnim potrebama: Trebat će Vam doživotni lijekovi koji suzbijaju imunološki sustav (imunosupresivi) kako ne bi odbacio strani organ. Doziranje ovih lijekova bira se tako da se postigne najbolji mogući učinak uz što manje nuspojava.

Imunosupresivna terapija nije potrebna samo ako su darivatelj i primatelj bubrega jednojajčani blizanci.

U većini slučajeva transplantirani bubreg odmah proizvodi urin. Međutim, u nekim slučajevima potrebno je neko vrijeme da se presađeni bubreg oporavi od postupka i ponovno počne raditi. Do tada je neophodna dijalizna terapija.

Transplantacija bubrega: životni vijek i šanse za uspjeh

Od 100 transplantiranih bubrega, 88 još uvijek funkcionira godinu dana nakon zahvata, a 75 nakon pet godina, prema europskoj studiji s podacima od 1990. do 2019. godine.

Izgledi za uspjeh transplantacije bubrega stoga su uglavnom prilično dobri – presađeni bubreg u prosjeku obavlja svoju zadaću u “stranom” tijelu oko 15 godina. Međutim, u pojedinačnim slučajevima prognoza može biti drugačija – ovisno, na primjer, o općem zdravstvenom stanju pacijenta, osnovnoj bolesti zbog koje je transplantacija bubrega bila nužna te eventualnim sekundarnim ili popratnim bolestima.

Čim transplantirani bubreg više ne može obavljati svoj posao, pacijent će ponovno trebati dijalizu; tada može biti potrebna nova transplantacija bubrega.