Svjetlosna terapija: za koga je prikladna?

Što je svjetlosna terapija?

Svjetlosna terapija koristi djelovanje različitih oblika svjetlosti na tijelo. Klasična svjetlosna terapija koristi zračenje jakim fluorescentnim svjetlom, koje fizički odgovara sunčevoj svjetlosti.

Kada je svjetlosna terapija korisna?

Svjetlosna terapija se koristi za razne bolesti. Ovisno o vrsti bolesti, može biti korisna ili klasična svjetlosna terapija ili UV svjetlosna terapija.

Klasična svjetlosna terapija

Moguće je koristiti klasičnu svjetlosnu terapiju (potpornu) kod sljedećih bolesti

  • depresija
  • migrena
  • poremećaji spavanja
  • Poremećaji u prehrani
  • burn-out

Jaka svjetlost laganog tuša vraća unutarnji sat u sinkronizaciju i istovremeno osigurava ponovno povećanje razine serotonina.

Terapija UV svjetlom

UV-A i UV-B zračenje (ultraljubičasto zračenje) uglavnom se koristi za liječenje dermatoloških bolesti:

  • Psorijaza
  • Bolest bijele mrlje (vitiligo)
  • Neurodermatitis (atopijski ekcem)
  • T-stanični limfomi kože (mycosis fungoides)
  • Graft-versus-host disease – sistemska bolest nakon transplantacije koštane srži

PUVA (psoralen i UV-A fototerapija) jedan je od najučinkovitijih oblika svjetlosne terapije.

Pročitajte naš članak PUVA kako biste saznali kako psoralen i UV-A fototerapija djeluju i što trebate imati na umu.

Kako djeluje svjetlosna terapija?

Što se događa tijekom klasične terapije svjetlom?

Za uspješnu svjetlosnu terapiju potrebna je osvijetljenost od najmanje 2,500 do 10,000 luksa. To zahtijeva poseban uređaj za svjetlosnu terapiju, jer normalne žarulje emitiraju samo oko 300 do 800 luksa.

Svjetlosni tuš emitira fluorescentnu, difuznu svjetlost širokog spektra, koja najviše odgovara prirodnoj sunčevoj svjetlosti. Svjetlosna terapija je najučinkovitija kada se svjetlost apsorbira preko mrežnice oka. Tako dolazi do takozvane suprahijazmatične jezgre, dijela mozga koji ima odlučujuću ulogu kao generator pulsa za cikardijalni ritam (dnevni ritam), a time i za razine serotonina i melatonina.

Svjetlosna terapija obično ima učinak nakon tri do četiri dana. Ako svjetlosna terapija za to vrijeme nema učinka, intenzitet svjetla se može povećati ili produžiti trajanje osvjetljenja. Dodatno večernje lagano tuširanje također je od pomoći. Svjetlosna terapija obično traje tjedan dana, ali se može ponavljati ili primjenjivati ​​redovito u slučaju recidiva. Kako bi spriječili sezonsku depresiju, neki oboljeli počinju s preventivnom svjetlosnom terapijom već u listopadu.

Što se događa tijekom UV-A ili UV-B fototerapije?

Što se događa tijekom terapije svjetlom u boji?

Poseban slučaj je neonatalna žutica. U tom slučaju, produkt razgradnje crvenih krvnih stanica, bilirubin, nakuplja se u tijelu novorođenčeta i boji kožu i oči u žuto. Ako bilirubin prijeđe određenu razinu, to može dovesti do oštećenja mozga. Tome se može suprotstaviti terapijom obojenim svjetlom. Kratkovalno plavo svjetlo pomaže novorođenčetu da brže izluči bilirubin.

Koji su rizici svjetlosne terapije?

Nema poznatih ozbiljnih nuspojava terapije svjetlom. Rijetko se javljaju glavobolja, iritacija očiju ili osjećaj zatezanja kože. Međutim, ti se simptomi povlače nakon nekoliko sati. Terapija plavim svjetlom može uzrokovati osip na koži, povećani gubitak tekućine i proljev kod novorođenčadi. UV zračenje iz fototerapije u osnovi djeluje poput prirodne sunčeve svjetlosti i, u prekomjernoj količini, potencijalno je kancerogeno i ubrzava starenje kože.

Što trebam imati na umu kada se podvrgavam svjetlosnoj terapiji?

Također je važno redovito liječenje, čak i u danima bez simptoma. Večernju svjetlosnu terapiju treba provoditi samo u dogovoru s liječnikom jer lagano tuširanje može poremetiti cirkadijalni ritam spavanja i buđenja. Određeni lijekovi poput tricikličkih antidepresiva, neuroleptika ili litija povećavaju osjetljivost na svjetlo. Zbog toga je prije početka terapije svjetlom potrebno obaviti pregled kod oftalmologa. Za sve očne bolesti preporuča se i prethodna konzultacija s oftalmologom.

UV fototerapija se nikada ne smije koristiti kod osoba s genetskim defektima s povećanom osjetljivošću na svjetlost ili povećanim rizikom od raka kože (primjerice: xeroderma pigmentosum, Cockayneov sindrom i Bloomov sindrom). Oprez se također savjetuje u slučaju povijesti raka kože ili teških oštećenja kože izazvanih zračenjem. Razgovarajte o rizicima i koristima terapije sa svojim liječnikom.