Sučeljavanje terapija je određeni postupak u kontekstu psihoterapijskog tretmana, u kojem se pacijent izravno suočava sa situacijama ili čimbenicima koji izazivaju tjeskobu. Time se želi postići da se anksioznost može smanjiti. Sučeljavanje terapija treba odvijati samo pod stručnim nadzorom.
Što je konfrontacijska terapija?
Konfrontacija terapija je specifičan pristup psihoterapija liječenje u kojem se pacijent izravno suočava sa situacijama ili čimbenicima koji izazivaju tjeskobu. Stručnjaci terminom konfrontacijska terapija odnose se na komponentu psihoterapijskog liječenja koja se koristi, na primjer, kada pacijent pati od anksioznosti ili opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Pogotovo simptomi poremećaji anksioznosti obično pokreću jedan ili više čimbenika, koji mogu dovesti do napada panike. U konfrontacijskoj terapiji, pacijent se posebno suočava s upravo ovim pokretačkim čimbenikom (alternativno se zato naziva i "izloženost"). Odvija se pod terapijskim nadzorom i ima za cilj postizanje slabljenja ili čak potpunog ublažavanja strahova / prinuda. Terapija sučeljavanja nije samostalna terapija, kao što to samo ime govori, već uvijek samo dio opsežnijeg liječenja. Studije su pokazale da terapeuti mogu postići velik uspjeh kod pacijenata s tjeskobom koristeći takve tehnike sučeljavanja.
Funkcija, učinak i ciljevi
Ljudi koji pate od anksiozni poremećaj nisu rijetko ograničeni u svom svakodnevnom životu. Određeni podražaji uzrokuju kod njih anksioznost i paničnu reakciju različite težine. Ti podražaji mogu biti ili nespecifične situacije (velika gužva, zatvoreni prostori) ili vrlo specifični okidači (pauci). Ovisno o ozbiljnosti anksiozni poremećaj i vjerojatnost da će naići na određeni okidač, anksiozni pacijenti pate od svog poremećaja u različitom stupnju. Ako iz tog razloga traže psihoterapeuta, psihoterapeut može provesti konfrontacijsku terapiju u dogovoru s pacijentom. Tijekom ove intervencije, pogođene osobe su posebno izložene poticajnom podražaju; drugim riječima, moraju se suočiti s onim što ih najviše plaši. Prethodno se odvija detaljan razgovor u kojem terapeut polako priprema pacijenta za ono što će se dogoditi. To znači da se prvo razgovara o podražaju i primjerice gledaju odgovarajuće slike ili videozapisi. Svaki se korak pažljivo koordinira s pacijentom. Nagli ili iznenađujući pristup terapeuta mogao bi učiniti anksiozni poremećaj još gore. Posljednji korak je izravno sučeljavanje. Tijekom cijelog vremena terapeut je prisutan i pozitivno djeluje na pacijenta. Cilj konfrontacijske terapije je pokazati oboljelima da njihova tjeskoba ima granice. Pacijenti s anksioznošću često vjeruju da njihova anksioznost može eskalirati do "beskonačnosti" i na kraju dovesti do njihove smrti. Ako se suoče s okidačem, primijete nakon nekog vremena da se strah ne povećava, već u početku ostaje isti, a zatim čak slabi. Stručnjaci to nazivaju "nenaučavanjem" straha, u kojem pacijent shvaća kao konačnu posljedicu da su njihovi strahovi bili neutemeljeni i da više neće patiti od njih u budućnosti.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Statistički gledano, konfrontacijska terapija često postiže dobre rezultate. Međutim, to također nosi određene rizike za oboljelog. Primjerice, ako je izlaganje zaustavljeno u sredini jer pacijent ne može podnijeti situaciju, to može dovesti do pogoršanja simptoma. Samopoštovanje također može značajno patiti ako terapija sučeljavanja ne uspije. U najgorem slučaju, anksiozni poremećaj se kao posljedica pojačava, što znatno otežava liječenje. Stoga je od velike važnosti za uspjeh terapije da pacijent izdrži sukob do kraja. I na kraju, ali ne najmanje važno, uspjeh također značajno ovisi o terapeutu ili o odnosu između pacijenta i terapeuta. Anksiozni poremećaj može se oslabiti ili eliminirati uz pomoć konfrontacijske terapije samo ako se cjelovito liječenje odvija unaprijed ili istodobno. Pripremne sesije također su od velike važnosti. Terapeut koji ne pripremi svog pacijenta na odgovarajući način riskira samo pogoršanje poremećaji anksioznosti. Terapiju sučeljavanja stoga bi trebalo provoditi samo ako pacijent pristane na to i ako postoji primjeren odnos povjerenja između dviju strana.
