Kratak pregled
- Prognoza: Uz rano liječenje, dobre šanse za oporavak. U nekim, obično teškim slučajevima, simptomi poput boli ili nestabilnosti u zglobu ostaju.
- Liječenje: Akutno liječenje imobilizacijom, hlađenjem, kompresijom i elevacijom. Ostale mogućnosti uključuju fizikalnu terapiju/trening mišića, lijekove protiv bolova i operaciju.
- Simptomi: bol, oteklina, modrice ako su zahvaćene krvne žile, ograničen raspon pokreta i problemi s hodanjem
- Pregled i dijagnoza: palpacija, testovi funkcije zglobova, RTG pregled, magnetska rezonancija (MRI).
- Uzroci i čimbenici rizika: naglo okretanje s ispruženom nogom, sportske nezgode ili padovi; posebno su rizični sportovi s naglim promjenama smjera. Prethodne ozljede koljena povećavaju rizik.
- Prevencija: ciljani trening mišića, zagrijavanje prije sporta, potporni zavoji ili trake.
Što je pokidani unutarnji ligament?
Zajedno s ozljedama prednjeg križnog ligamenta, puknuće unutarnjeg ligamenta koljena jedna je od najčešćih ozljeda ligamenata koljena. Oko osam posto svih ozljeda koljena utječe na medijalni ligament. Međutim, mnoge ozljede medijalnog ligamenta toliko su male da se ne bilježe. U mnogim slučajevima dolazi do pucanja unutarnjeg ligamenta zajedno s drugim ozljedama, osobito ozljedama medijalnog meniska.
Za usporedbu, puknuće unutarnjeg ligamenta u stopalu, osobito u gležnju, nije tako uobičajeno.
Anatomija – unutarnji ligament koljenskog zgloba
Unutarnji ligament koljenskog zgloba (ligamentum collaterale tibiale) dugačak je desetak centimetara i proteže se s unutarnje strane od donjeg kraja bedrene kosti (femur) do potkoljenice (tibia). Dijelovi medijalnog kolateralnog ligamenta povezani su s medijalnim meniskusom u koljenu, pa su obje strukture obično ozlijeđene u isto vrijeme.
Koliko dugo traje zacjeljivanje pokidanog unutarnjeg ligamenta?
Nakon puknuća unutarnjeg ligamenta, većina pogođenih osoba se relativno brzo vraća sportskim aktivnostima. Međutim, teško je odrediti optimalno i točno vrijeme za to. Trajanje cijeljenja je individualno i ovisi o težini ozljede, ali obično iznosi četiri do šest tjedana. Što još možete učiniti s pokidanim unutarnjim ligamentom?
Uzimajući u obzir osobne okolnosti i napredak, te u dogovoru s terapeutima, savjetuje se postupan povratak aktivnostima. Neki terapeuti preporučuju zaštitu i stabilizaciju ozlijeđenog zgloba koljena neko vrijeme zavojem, udlagom (ortozom) ili trakama. Kako bi proces ozdravljenja bio što pozitivniji i bez dugotrajnih tegoba, stručnjaci savjetuju da se sa sportom ili drugim napornim aktivnostima krene pažljivo i polagano.
Kao i kod svih ozljeda ligamenata, bol često ostaje - tzv. U rijetkim slučajevima razvija se takozvani „kompleksni regionalni bolni sindrom” (CRPS), u kojem bol traje dulje i jača je od očekivanog. Općenito, međutim, pokidani ligament koljena obično ima dobru prognozu, tako da je, primjerice, vožnja bicikla ponovno moguća ubrzo nakon liječenja.
Koja je terapija za puknuti unutarnji ligament?
U akutnom liječenju puknuća unutarnjeg ligamenta, liječnici savjetuju pridržavanje pravila PECH: odmor, led, kompresija, elevacija. To znači da bi oboljeli trebali odmah prestati sa sportskom aktivnošću, podići koljeno (iznad razine srca), ohladiti ga ledom ili hladnom vodom i staviti kompresivni zavoj. Ako je potrebno, mogu pomoći i tablete protiv bolova. Posebno su prikladni takozvani nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) kao što je ibuprofen.
Konzervativno liječenje
U slučaju puknuća medijalnog kolateralnog ligamenta drugog stupnja, savjetuje se najprije kratkotrajno imobilizirati koljeno u udlagu (ortozu) i ublažiti bol dok ne prestane. Općenito, važno je početi poticati pokretljivost zglobova (mobilizaciju) što je ranije moguće.
Kirurško liječenje
Ovisno o tome je li ligament djelomično ili potpuno puknut, moguće ga je zašiti (ligamentna sutura) ili zamijeniti transplantatom.
Ako je i unutarnji ligament otrgnut iz kosti, liječnik ga tijekom operacije fiksira na mjesto. U tu svrhu koristi npr. žice za bušenje, vijke ili male čavle (pribadače). Kirurški zahvat također je indiciran u drugim slučajevima, kao što je kada osim puknuća unutarnjeg ligamenta postoje i druge ozljede koljena (kao što je oštećenje meniskusa).
Kako prepoznati pokidani medijalni kolateralni ligament?
Osim puknuća ligamenta, ponekad su ozlijeđene male krvne žile, što uzrokuje modricu. Osobe s puknućem unutarnjeg ligamenta također često imaju osjećaj nestabilnosti u zglobu koljena. Koljeno se tada često više ne može saviti bez boli. Hodanje bez problema je teško ili čak nemoguće.
Kako se dijagnosticira puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta?
Specijalisti za puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta su ortopedi, kirurzi traumatolozi i sportski liječnici. Dijagnoza puknuća unutarnjeg ligamenta obično se može postaviti na temelju opisa i kliničkog pregleda. U razgovoru s pacijentom liječnik će između ostalog postaviti sljedeća pitanja:
- Kako je došlo do nesreće?
- Gdje te boli?
- Jesu li određeni pokreti teški ili bolni?
- Jeste li prije imali ozljedu koljena?
- Da li dodatno opterećujete koljeno?
Noga se pomiče kako bi se provjerilo koji su pokreti mogući za oboljelu osobu i kako bi se saznalo koliko je funkcija ograničena u usporedbi s drugom nogom. Uspoređuje se kretanje noge od strane liječnika (pasivno) i vlastite mišićne snage pacijenta (aktivno). Liječnik provjerava i koliko ozlijeđeni lako hoda i koliko je ozlijeđeno koljeno stabilno.
Ključni dio pregleda je tzv. valgus stres test. Pacijent za to leži. Noga je ispružena za prvi pregled, a koljeno je savijeno 20 do 30 stupnjeva za drugi pregled. Liječnik čvrsto drži bedro i nježno gura potkoljenicu prema van (“X-položaj noge”). U slučaju puknuća unutarnjeg ligamenta, koljeno se na ovaj način može više “otvoriti” nego zdravo koljeno druge noge.
Klasifikacija
Imaging
Ako nema ni otoka ni modrica i nema bolova tijekom pregleda, snimanje nije potrebno. To je zato što u tim slučajevima liječnik ne pretpostavlja dodatnu ozljedu kosti.
Ako postoji sumnja da je puknuće unutarnjeg ligamenta popraćeno koštanim ozljedama, liječnik obično radi rendgensko snimanje koljena. Obično snima dvije slike iz različitih smjerova i jednu sliku dok je koljeno savijeno. Ako je potrebno, izvode se druge posebne postavke kao što su slike tunela ili zadržane slike.
Ponekad se na rendgenskoj snimci vide kalcifikacije na početku medijalnog ligamenta. Ova takozvana Stieda-Pellegrinijeva sjena pokazatelj je prethodne ozljede.
Magnetska rezonancija (MRI) potrebna je samo u nekoliko slučajeva. To uključuje ozbiljne ozljede medijalnog ligamenta i sumnju na zahvaćenost meniskusa.
Što uzrokuje puknuće unutarnjeg ligamenta?
Do puknuća unutarnjeg ligamenta koljena dolazi kada se potkoljenica gurne prema van ili previše rotira dok je noga ispružena. To se obično događa kod naglih promjena smjera ili brzine i kod kontaktnih ozljeda. Posebno se često događa u sportovima kao što su nogomet, košarka, tenis, skijanje, ragbi i hrvanje.
Ako se potkoljenica izvrne, često dolazi do daljnjih ozljeda križnih ligamenata i meniskusa. Ovu kombinaciju stručnjaci nazivaju "nesretnom trijadom" ozljeda.
Čimbenici rizika za puknuće unutarnjeg ligamenta uključuju prethodne ozljede koljena. To je zato što ako oštećene strukture ne zacijele u potpunosti, ostaju osjetljive na ponovnu ozljedu.
Možete li spriječiti pucanje unutarnjeg ligamenta?
U slučaju puknuća unutarnjeg ligamenta, pokret uvijanja u položaju ispružene noge posebno uzrokuje pukotinu. Kad se, primjerice, bavite sportom, uvijek pripazite da podignete nogu od tla ili je lagano savijete kada se okrećete. U tom su položaju kolateralni ligamenti olabavljeni i bolje se kreću pokretom.
Liječnici uvijek preporučuju dobro zagrijavanje prije bavljenja sportom. Time se ligamenti opuštaju, čine ih elastičnijim i pripremaju za nadolazeće opterećenje.
Ako ste već pretrpjeli ozljedu koljena, kao potpore prikladni su zavoji ili trake kojima se zglob donekle rasterećuje i učvršćuje.
