Homeopatija | Otečeni krajnici

Homeopatija

Neki ljudi s homeopatskim liječenjem smatraju učinkovitim natečene krajnike. Liječenje treba biti individualno, u skladu s uzrocima i simptomima. Preporučljivo je potražiti savjet od stručnjaka.

Na primjer, fitolaka može se koristiti kada je natečen bademi su tamnocrvene, dolazi do uboda bol, otežano gutanje, umor jezik je premazan u sredini i topli napici pojačavaju bol. Umjesto toga, Apis mellifica može biti podrška ako natečene krajnike su vatreno crvene boje uvula je natečen, grlo i ždrijela osjećaju se natečeno, usta je suha, ali nije žedna i teškoće gutanja javljaju se posebno kada se jede i pije. U Dodatku, hepar sulfuris može biti podrška u gnojnom upala krajnika kada je intenzivno, probadanje bol zračeći na uho i osjetljivost na hladnoću i napetost.

Mercurius se također može koristiti za bolne, gnojne upala krajnika s lošim zadahom i pojačanim salivacijom. Lachesis može se koristiti i za ublažavanje jednostranih natečene krajnike i grlobolja koja se pojačava toplim napicima. Beladona i druge tvari također mogu imati potporni učinak.

U pravilu se preporučuju 5 kuglica 3 puta dnevno, u odgovarajućoj snazi ​​dogovorenoj sa stručnjakom. Ako se simptomi ne poboljšaju ili pogoršaju, svakako treba potražiti liječnika. Homeopatske mjere ne zamjenjuju uobičajeno liječenje.

Kućni lijekovi

Trajanje natečenih krajnika može se uvelike razlikovati ovisno o uzroku i okolnostima. U slučaju nekompliciranog, akutni tonzilitis, simptomi se obično smiruju nakon 3-5 dana. Često se bolest potpuno izliječi nakon 1-2 tjedna bez trajnih oštećenja.

Međutim, u nekim slučajevima upala krajnika može trajati duže od tri mjeseca. Neki autori to nazivaju kronični tonzilitis. Drugi već definiraju tonzilitis koji traje duže od dva tjedna kao a kronične bolesti.

O tome govore i drugi autori kronični tonzilitis ako se javlja nekoliko puta godišnje. O broju se također raspravlja. Postoje i autori koji daju definiciju kronični tonzilitis ovisno o kliničkoj slici, odnosno simptomima pogođene osobe. Napokon, zadatak liječnika ostaje da pojedinačno procijeni i preporuči odgovarajuće mjere.