Svaka osoba redovito ima 28 zuba, a umnjaka čak 32. Dobivamo prve mliječni zubi već u 6. mjesecu, prvi stalni zub u 6. godini života. Ovi zubi iz dana u dan ispunjavaju mnoge različite zadatke za nas.
Sjeckaju nam hranu, pomažu nam da govorimo i upućuju nam suosjećajan osmijeh. Tako vjerno obavljaju svoje usluge dugi niz godina, ali su također izloženi raznim utjecajima, kao npr bakterija ili čvrstu hranu. Dnevna njega program je ugodnog osjećaja za naše zube kako bismo ih mogli zadržati što je dulje moguće.
No ponekad, nažalost, različiti okidači mogu dovesti do utjecaja zuba karijes i postaju nepopravljivi. U tom slučaju mora se izvući. To se zove vađenje zuba. Ali kako se to točno događa i što morate uzeti u obzir?
Uzroci
Svatko je morao doživjeti mnogo vađenja zuba. Na prvi pogled ova se misao ne može činiti posve uvjerljivom, ali svatko od nas je imao mliječni zubi u jednom ili drugom trenutku, koji su na kraju zamijenjeni stalnim zubima. Oni su sami ispali, vadio ih je zubar ili ste se igrali s njima dok niste imali zub u ruci.
Ovaj prirodni gubitak zuba sasvim je normalan, dok gubitak stalnih zuba često ima uzrok bolesti, naime karijes. Karijes nastaje kada plaketa ne uklanja se sa zuba, bakterija nastaju tvari koje proizvode mliječnu kiselinu i na taj način napadaju tvrdu zubnu tvar. Nastavlja raditi kroz zub sve dok ga potpuno ne uništi.
Ako se liječenje ne dogodi na vrijeme i zub se više ne može spasiti, vađenje je jedini način da se spriječi daljnje oštećenje žvačnog sustava. Drugi uzrok može biti bolest parodoncija. Parodont uključuje zubnu kost, gingivu, desmodont (kožu korijena) i cement korijena.
Zbog različitih bolesti ovog aparata za držanje (zapaljenje desni, parodontitisitd.) zub se može olabaviti te se u nekim slučajevima mora izvaditi. Nadalje, prijelomi u području korijen zuba ili vanjski utjecaji, poput nesreće, mogu biti indikacije za vađenje.
Ako je zubni živac zahvaćen infekcijom i stoga više ne može obavljati svoju funkciju, može se razmotriti i vađenje. Međutim, vanjski čimbenici ne moraju uvijek biti razlog vađenja zuba. Vjerojatno najpoznatije i najraširenije vađenje je uklanjanje umnjaka.
Ovaj postupak je poznat svima i vjerojatno je većina nas već morala proći. U ovom postupku uklanjaju se stražnji zubi. Umnjaci su ostaci iz prošlosti, kada je čovjek još bio lovac-sakupljač i imao potpuno drugačiji način prehrane.
Danas nam, međutim, više ne trebaju, pa ostaju u raljama jedne osobe ili više nisu genetski prisutne u drugima. Oni se također mogu probiti, uzrokujući bol, tako da se izvlače. U većini slučajeva ovo se vađenje radi kao mjera opreza kako bi se izbjegle kasnije komplikacije, poput nepravilno postavljenih zuba ili upale.
Time se rješava i drugi razlog vađenja, a to su nepravilno postavljeni zubi. Tijekom stomatološkog liječenja može se zaključiti da određeni zubi zbog svog položaja uzrokuju nedostatak prostora i da ih treba izvaditi kao mjeru opreza. Uglavnom se to odnosi na manje stražnje zube ili 2 u prednjoj regiji.
Tijekom protetske nadoknade može biti potrebno i vađenje kako bi se pacijentu osigurala najbolja moguća restauracija. Vađenje zuba ne mora biti ograničeno na usne šupljine, ali se također može smatrati korisnim ako se treba boriti protiv posebno ozbiljnih bolesti ili tumora. To uključuje osobe s limfomima, leukemija, tumori ili sa transplantacija namjere.
Možda prolaze kemoterapija ili tretmane koji ozbiljno oslabljuju imunološki sustav. To uključuje i osobe s kardiovaskularnim bolestima. Čak i ako se mora provesti ozračivanje u kojem se glava zahvaćeno je i područje, vađenje zuba može se provesti kao preventivna mjera.U tim slučajevima postoji rizik da čak i jednostavna infekcija u području zuba može dovesti do teškog tijeka bolesti, pa se tom riziku suprotstavlja kao mjera opreza.
