Socijalna medicina specijalnost je medicine koja ne pruža izravno njegu bolesnika. Bavi se socijalnim i prirodnim uvjetima okoliša kao uzrocima bolesti. Uz to, socijalna medicina bavi se učincima bolesti na društvo. Pritom se koristi metodama raznih drugih znanosti te također procjenjuje bolesti s društvenog i ekonomskog aspekta.
Što je socijalna medicina?
Socijalna medicina specijalnost je ljudske medicine koja izravno ne pruža skrb za pacijenta. Zadaci socijalne medicine uključuju proučavanje ili analizu učinaka i interakcije of zdravlje i bolesti na pojedince i društvo. Za razliku od većine drugih medicinskih specijalnosti, područje socijalne medicine ne odnosi se samo na pojedinca, već na cjelokupno društvo ili populaciju. Iz tog razloga, sociologija, psihologija, epidemiologija, socijalni rad i ekonomija također utječu na medicinsku specijalnost socijalne medicine. Socijalna se medicina prvenstveno ne bavi izlječenjem pojedinca, već proučavanjem uzroka bolesti i zdravlje poremećaji, posebno takozvane uobičajene bolesti. Uz to, socijalna medicina bavi se razvojem preventivne mjere i s učincima bolesti i zdravlje poremećaji na stanovništvu ili društvu.
Tretmani i terapije
Budući da socijalna medicina nije područje izravne njege bolesnika, ona ne dijagnosticira i ne liječi bolesti. U ovoj medicinskoj specijalnosti fokus je mnogo više na istraživanju učestalosti i distribucija kao i uzroci bolesti i zdravstvenih poremećaja, posebno čestih bolesti. Nadalje, socijalna medicina bavi se razvojem preventivne mjere. Sva pitanja socijalne medicine obrađuju se uzimajući u obzir socijalno i prirodno okruženje, zdravstvo i socijalna sigurnost i njihove institucije. Cilj socijalne medicine je procijeniti utjecaj bolesti na društvo i njihov razvoj u kontekstu socijalnog i prirodnog okoliša. Uz to, socijalna medicina daje prijedloge za prevenciju mjere i bavi se upravljanjem uobičajenim zdravstvenim problemima i njihovim socijalnim posljedicama na stanovništvo. Također se uzimaju u obzir ekonomske posljedice bolesti. Iz tog se razloga socijalna medicina također bavi razvojem mjera za obnavljanje radne sposobnosti nakon bolesti. Reintegracija u radni život tako je i područje kojim se bavi socijalna medicina. Uz to, suočavanje s ograničenjima radne sposobnosti povezanim s bolestima zadatak je socijalne medicine. Treba, međutim, napomenuti da cilj socijalne medicine nije rehabilitacija pojedinca, odnosno pacijenta, kao što je to slučaj s fizikalnom i rehabilitacijskom medicinom, već da radna sposobnost bolesne osobe bude dostupna društvu opet. U skladu s tim, ocjena rada i radne sposobnosti bolesne osobe predstavlja velik dio rada socijalnog liječnika. Sve u svemu, može se reći da socijalna medicina također igra važnu društveno-političku ulogu. Istražuje uzroke i posljedice bolesti, uzimajući u obzir ne samo medicinske nego i socijalne i ekonomske aspekte. Istražuju se socijalni učinci i uzroci bolesti, posebno raširene bolesti, na društvo i razvijaju mjere za prevenciju. Nadalje, nastoje se razviti mjere za reintegraciju na tržište rada i društvo. Odnos određenog načina života i pojave određenih bolesti također istražuje i procjenjuje socijalna medicina.
Dijagnostika i metode ispitivanja
Uz medicinsko znanje, socijalni liječnici trebaju i dobro poznavanje socijalnog prava, organizacije ustanova socijalne sigurnosti i organizacije zdravstvenog osiguranja. Uz prethodno spomenuta istraživanja uzroka i socijalnih učinaka bolesti, zadaće socijalne medicine uključuju i procjenu radne i radne sposobnosti pacijenta. Za sve te zadatke socijalna medicina koristi metode epidemiologije, statistike, demografije, prevencije i druga polja. Liječnici koji su stekli dodatni naslov socijalne medicine imaju, dakle, znanje ne samo iz područja humane medicine, već i iz područja socijalnog prava i svih ostalih specijalnosti potrebnih za bavljenje socijalnom medicinom. Dijagnoza i liječenje bolesti nije jedan od zadataka socijalne medicine. Ne bavi se prvenstveno pojedincem, već uglavnom cjelokupnom populacijom ili društvom. Dijagnoza i terapija se stoga ne provode. Umjesto toga, procjena i stručna procjena glavni su fokus socijalnih medicinskih aktivnosti. Izjave se daju o radnoj i izvedbenoj sposobnosti. Također često daju stručna mišljenja. Socijalni liječnici prvenstveno su zaposleni u medicinskoj službi fondova zdravstvenog osiguranja, njemačkom mirovinskom osiguranju, socijalnoj medicinskoj službi Saveznog rudarskog osiguranja ili mirovinskim fondovima. Ovdje se jasno može vidjeti da je procjena radne sposobnosti i učinka od velike važnosti u većini socijalnih medicinskih djelatnosti. U smislu socijalne medicine, od velike je važnosti uzeti u obzir ne samo samu bolest, već i socijalne i prirodne uvjete okoliša, biografiju i općenito životne okolnosti. Socijalna medicina jedan je od ekoloških predmeta u kliničkom odjelu medicinske škole.