Neuroznanost: liječenje, učinci i rizici

Neuroznanost se bavi strukturom, funkcijom i poremećajima živci. Oni se time razmatraju s medicinskog, biološkog i psihološkog gledišta. Uz pojedinačne elemente, fokus je prvenstveno na složenom živčanom sustavu i suradnji struktura kao i na pritužbama koje proizlaze iz bolesti.

Koje su neuroznanosti?

Neuroznanost se bavi strukturom, funkcijom i poremećajima živci. U znanstvenom spektru stručnjaci se bave strukturom i funkcijom živci u svim situacijama. S jedne strane, razmatraju se pojedinačne komponente sustava i neuroni; s druge strane, neuroznanost pruža makrološki pregled. Glija stanice su obično od posebnog interesa. Općenito, međutim, neuroznanstvenici žele analizirati međusobnu povezanost živaca i njihove funkcije. Na primjer, zainteresirani su za proučavanje središnjeg živčani sustav kod kralježnjaka. Nadalje, oni se bave bolestima koje spadaju u područje neurologije. Neuroznanost se diferencira u različite smjerove. Jedan od njih je, na primjer, mozak istraživanje koje ispituje strukturu i performanse mozga kod ljudi i majmuna. S jedne strane, provode se osnovna istraživanja, a s druge strane, bave se utvrđivanjem uzroka određenih bolesti poput Alzheimerova i epilepsija. Dakle, neuroznanost se bavi raznim tegobama živčani sustav a osim dijagnoze ima za cilj i izlječenje bolesti. Sljedeće je važno pod-pitanje percepcija informacija iz okoline, na primjer u obliku osjetilnih utisaka, kao i pojava emocionalnih reakcija.

Tretmani i terapije

Neuroznanost tako dolazi u obzir kod bolesti koje utječu na živčani sustav. Oni uključuju Alzheimerova bolest, na primjer. Alzheimerova bolest je jedna od degenerativnih bolesti koje se javljaju kasnije u životu zbog istrošenosti fizičkih struktura. Uz to, Alzheimer se može ubrojiti u kategoriju demencija. Pogođene osobe pate od memorija gubitak i promjene u individualnoj osobnosti. Točna formacija Alzheimerove bolesti još nije u potpunosti istražena i stoga je u fokusu neuroznanstvenih eksperimenata. Međutim, računalne tomografije otkrivaju taloženje određenih proteini. Oni se često mogu otkriti godinama prije pojave prvih simptoma u mozak pogođene osobe. Vjerojatno, proteini ometaju komunikaciju između živčanih stanica, što rezultira tipičnim Alzheimerovim simptomima. Ovdje je neuroznanost zainteresirana za daljnja istraživanja uzroka i liječenja. Još jedna bolest koja je u fokusu neuroznanosti je epilepsija. Uz nasljedne komponente i metaboličke poremećaje, epizode uzrokuju i mozak šteta, između ostalog. Pogotovo u takvom slučaju u obzir dolazi neuroznanost. U konačnici, simptomi proizlaze iz poremećaja živčanih stanica, uslijed čega dolazi do patološkog iscjetka. Koji će simptomi postati uočljivi i koliko su intenzivni, ovisi, primjerice, o točnom mjestu ispuštanja i javlja li se s jedne ili druge strane mozga. Sljedeće važno područje neuroznanosti je tumori mozga i glava ozljede. Tumor može biti dobroćudan ili zloćudan i može uzrokovati razne simptome, uključujući glavobolje, povraćanje, i promjena osobnosti. Glavobolje većina ljudi doživljava kao uznemirujuće Pritužbe se najčešće javljaju u kontekstu migrena. To je pak zanimljivo za neuroznanstvenike. Kako bolest napreduje, uz to mogu postati očigledni i neurološki simptomi poput promijenjenog vida glavobolje.

Dijagnostika i metode ispitivanja

Neuroznanost koristi razne metode kako bi pronašla uzrok a stanje ili za liječenje određenih pritužbi. Istraživanje se razlikuje na neinvazivne i invazivne metode. Neinvazivne metode su mjere u čijem istraživačkom okviru pacijent ne trpi nikakvu štetu. Invazivna istraživanja provode se gotovo isključivo kroz studije pacijenata koji su prirodno oboljeli od te bolesti. U okviru psihofizike trebaju se procijeniti osnovne sposobnosti živčanog sustava. U slučaju anatomskih bolesti, mozak oboljele osobe često se uspoređuje sa zdravim mozgom. Kroz takvu usporedbu znanstvenici mogu izvući zaključke o njezinoj funkciji na temelju oštećenih područja. Takav se pregled odvija u studiji lezija. Međutim, to se može izvršiti tek kad je pacijent umro i oštećenja se mogu precizno lokalizirati. Zbog tehničkog napretka, takva studija lezija postala je manje važna. Na primjer, danas se rad mozga može pratiti pomoću EEG-a. Osnova je ovdje mjerenje elektroničkih struja koje proizlaze iz funkcije živčanih stanica u obliku električnog polja. Na taj se način može dobiti uvid u obradu mozga. Računalna tomografija omogućuje preciznu lokalizaciju bilo kakvih oštećenja bez potrebe za otvaranjem mozga. Računalna tomografija posebno je revolucionirao neuroznanost. Tehnološki napredak pruža nove uvide jer oprema omogućava pregled mozga odmah nakon pojave simptoma ili nesreće. Lezije se mogu učiniti vidljivima prostorno, ali informacije o živčanim stanicama ne mogu se prikupiti na temelju takvog pregleda. Transkranijalna magnetska stimulacija jedan je od rijetkih invazivnih postupaka koji se koristi u ljudi. Elektroničke struje koriste se za privremeno onemogućavanje određenih regija mozga kako bi se proučio slijed neuroloških koraka. Zasad stručnjaci ne očekuju trajnu štetu na pacijentu. Inače, takva istraživanja na živim ljudima ne bi imala pravnu osnovu.