Što je psihodrama?
Riječ psihodrama sastoji se od grčkih riječi za radnju ("drama") i dušu ("psiha"). U skladu s tim, psihodrama se bavi vidljivim unutarnjim mentalnim procesima na razigran način.
Liječnik i psihoterapeut Jacob Levy Moreno utemeljio je psihodramu u 20. stoljeću. Nastala je iz spoznaje da ljudi uglavnom uče djelujući, a ne govoreći. Osobito djeca shvaćaju svijet kroz igru oponašajući odrasle.
Za razliku od drugih psihoterapijskih metoda, središnja metoda u psihodrami stoga nije pričanje, nego djelovanje. Psihodrama se u pravilu odvija u grupi od osam do 15 ljudi. U svakoj sesiji sudionik može unijeti svoju željenu igru ili temu.
Kroz scenski prikaz problemi koji su davno prošli mogu se doživjeti i promijeniti u sadašnjosti. Sudionici također mogu raditi na strahovima od budućnosti testirajući moguće scenarije u igri uloga.
Kada radiš psihodramu?
Međutim, ova vrsta rješavanja problema zahtijeva aktivno i kreativno djelovanje i stoga nije prikladna za svakoga. Svatko tko ima inhibicije u izražavanju svojih osjećaja pred grupom smatrat će psihodramu prilično teškom.
Ako se želite okušati u psihodrami, trebate imati i mašte i empatije. Glumačke vještine nisu potrebne, ali sudionici bi se trebali znati staviti u tuđu poziciju i situaciju.
Psihodrama je izvorno bila zamišljena kao grupna terapija, ali neki je terapeuti također nude u individualnom okruženju ili u terapiji za parove. Ovisno o temi, sesije mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Što radite u psihodrami?
Psihodrama uključuje voditelja psihodrame (terapeuta ili savjetnika) i grupu. U svakoj seansi jedan član grupe može postati protagonist, odnosno osoba koja traži pomoć i želi psihodramom prevladati svoje probleme. Protagonist bira suigrače ili "pomoćne egoe" od ostalih članova grupe da predstavljaju figure privrženosti protagonista. Ostali članovi grupe mogu djelovati kao promatrači.
Proces psihodrame podijeljen je na fazu zagrijavanja, akciju, integraciju i fazu evaluacije.
Faza zagrijavanja
Psihodrama zahtijeva veliku dozu spontanosti i empatije. Postoje razne tehnike zagrijavanja kako bi sudionici lakše ušli u igru uloga koja slijedi. Voditelj često na početku pita sudionike o njihovom raspoloženju. Svaki pojedinac svoje raspoloženje može pokazati, primjerice, svojim držanjem. Ako se sudionici međusobno ne poznaju, voditelj ih može zamoliti da se poredaju u prostoriju prema određenim kriterijima (npr. mjestu stanovanja ili dobi).
Faza akcije (faza igre)
U prvom koraku protagonist grupi objašnjava problematično pitanje na kojem bi htjeli raditi. To bi mogla biti njihova radna situacija, na primjer. Drugi korak je odabir scene koja ilustrira središnji problem. Protagonist i njegov pomoćnik glume situaciju na pozornici.
U takozvanoj “zamjeni uloga” protagonist se može prebaciti u ulogu pomagača i suigrača u ulogu protagonista. Ova tehnika pomaže pogođenoj osobi da bolje suosjeća s položajem drugih sudionika. Osim toga, ostali igrači znaju kako se ponašati u određenoj ulozi.
Voditelj psihodrame prekida igru uloga čim ima dojam da situacija koja se glumi više ne pruža nikakve nove uvide. Također zaustavlja igru uloga kada se pojave kontroverznija pitanja. Situacija koja se glumi može protagoniste podsjetiti na scenu iz njihova djetinjstva. To se zatim odmah glumi u igri uloga. Ova metoda daje protagonistu dublje razumijevanje postojećih problema.
Faza integracije
Nakon igre uloga, grupa razmjenjuje ideje. Primjerice, sudionici mogu izvijestiti o vlastitim iskustvima u sličnim životnim situacijama i na taj način poručiti protagonistu da nije sam sa svojim problemima. Također govore o tome što su osjetili i uočili tijekom igre uloga. Na kraju, voditeljica psihodrame objašnjava procese koje su promatrali tijekom igre uloga. U psihodrami se velika važnost pridaje atmosferi poštovanja.
Protagonist bi se trebao osjećati sigurno u grupi i doživjeti podršku. Učinak psihodrame ne leži samo u igri uloga, već iu osjećaju zajedništva koji se stvara u grupi.
Koji su rizici psihodrame?
Zadatak voditelja psihodrame je obratiti pozornost na stanje svijesti svih sudionika i izbjeći ih opteretiti. Međutim, što je grupa veća, voditelju je teže držati sve na oku.
Preduga sesija, mala struktura i nedostatna objašnjenja mogu opteretiti ili staviti pod stres sudionike. Ako sudionici akutno pate od mentalnog poremećaja, terapeut mora posebno paziti da igra uloga ne uzrokuje dodatni stres. To može pogoršati zdravstveno stanje dotične osobe.
Što moram uzeti u obzir nakon psihodrame?
U psihodrami ćete doživjeti niz različitih osjećaja. Zajedničko iskustvo u grupi može još više pojačati te osjećaje. Kako bi svi sudionici mogli razjasniti svoje osjećaje, važan dio psihodrame je rasprava na kraju svake sesije (faza integracije).
Ako se i dalje osjećate zbunjeno ili preopterećeno nakon sesije, trebali biste to reći voditelju psihodrame. Ako su negativni osjećaji prisutni i nakon nekoliko seansi, trebali biste o njima razgovarati s terapeutom u individualnoj seansi. Ovo također vrijedi ako imate probleme s kojima se ne želite baviti u grupi ili psihodrami.