Sinonimi
Protuupalni lijekovi, protuupalni lijekovi Antiflogistika su različiti lijekovi, čija je zajednička značajka njihov učinak protiv upale. Budući da je upala vrlo složen proces za ljudsko tijelo, koji je dobro proučen, postoje različiti pristupi među lijekovima koji svi suzbijaju ili smanjuju upalu. Zbog različitih napadajskih točaka postoje velike razlike kada je koji protuupalni lijek pravi.
Upala je jednolična reakcija tijela na različite okidače poput patogena, toksina ili stranih tijela. Upala s jedne strane uzrokuje samo tkivo, oslobađanjem takozvanog tkiva hormoni kao signal alarma i na taj način upozorava imunološki sustav, a s druge strane aktiviranjem imunološkog sustava uz pomoć različitih imunoloških stanica raspoređenih po tijelu, stanica za uklanjanje (= makrofagi), dendritičnih stanica u koži ili limfocita (do bijelih krv stanice), koje vrebaju na strane tvari i one se aktiviraju te potom u potpunosti razvijaju svoju funkciju. Emisija glasničkih tvari za uzbunjivanje vlastitog obrambenog sustava tijela dovodi do nakupljanja mnogih drugih imunoloških stanica u krvotoku, koje se zatim nakupljaju na mjestu djelovanja i uzrokuju da vidljiva upala otopi i ukloni strano tijelo i ubije bakterija koji su ušli s stranim tijelom.
Kada ove obrambene stanice umru, smjesa živih i mrtvih stanica i preostalih komponenata stranog tijela gnoj te nastaje upala oko stranog tijela. Kroz ovaj obrambeni mehanizam tijelo želi ponovno izbaciti strano tijelo iz tijela. Klasični znakovi upale su: Ako je upala jaka, ovdje opisana lokalizirana ekspanzija može se proširiti krvotokom u cijelo tijelo i izazvati sepsu opasnu po život.
- Crvenilo (= lat: rubor)
- Oticanje (= lat: tumor)
- Pregrijavanje (= lat: kalor)
- Ograničenje funkcionalnosti (= functio laesa). Razlikuju se takozvani steroidni i nesteroidni protuupalni lijekovi (= antiflogistika), a oni se pak razlikuju od biljnih sredstava. Steroidi igraju izvanrednu ulogu u našem tijelu.
Naše tijelo može stvarati razne steroide, koji se u konačnici mogu dodijeliti spolu hormoni (npr testosteron) Je glukokortikoidi (npr. kortizol) ili mineralokortikoidi (npr. aldosteron).
Kortizol djeluje protuupalno. Svima im je zajednička njihova osnovna kemijska struktura, koja se zbog rasporeda molekula naziva steroidna. Najpoznatija steroidna molekula u tijelu je holesterol, od kojih se svi ti steroidi stvaraju u nadbubrežne žlijezde našeg tijela, između ostalog.
Ovdje je problem prevelika širina djelovanja steroida u tijelu. glukokortikoidi kao što je kortizol, općenito se naziva hormonom stresa u našem tijelu. Osim što inhibira upale, mobilizira energetske rezerve i opskrbljuje tijelo energijom, on također suzbija i imunološki sustav i poboljšava raspoloženje.
Svaki se steroid može kemijski oponašati i primijeniti u tijelo kao tableta, ali odabrani lijek uvijek će imati učinak na cijeli sustav, a ne željeni učinak na jedan od tih sustava. Zbog širokog spektra učinaka, može se koristiti kod alergija, astme, bronhitisa, Multipla skleroza, reumatizam, hepatitis, kožni osipi, nakon transplantacije, bubreg bolest ili autoimune bolesti. Ako se kortizol koristi kao protuupalno sredstvo, uvijek se mora uzeti u obzir učinak na sve ostale sustave.
Neželjeni učinci kreću se od masnih naslaga na trupu zbog preraspodjele energije, osteoporoza, gubljenje mišića, promjene na koži, želudac i crijevnih čireva do visoki krvni tlak. Nesteroidni protuupalni lijekovi nazivaju se i protureumatskim lijekovima. Uključuju vrlo dobro poznate aktivne sastojke acetilsalicilnu kiselinu (npr
Aspirin®, ASS®), ibuprofen (npr. Nurofen®, Neuralgin®) naproksen (npr. Dolormin®) i diklofenak (npr. Voltaren®).
Nesteroidni jer nemaju kemijsku strukturu steroida, tj. Nemaju tipičan izgled steroida. Kao što naziv antireumatski lijekovi sugerira, koriste se za liječenje reumatizam i druge upalne bolesti zglobova poput reumatoidne artritis, ankilozantni spondilitis or giht. diklofenak je najčešće korišteni lijek u tim slučajevima.
Nesteroidni protuupalni lijekovi djeluju na nastanak hormoni koji se oslobađaju kada dođe do ozljede radi upozorenja imunološki sustavje prostaglandini. Enzim koji igra ulogu u tvorbi naziva se ciklooksigenaza. Od prostaglandini također igraju ulogu u groznica i bol, ti lijekovi također izvrsno djeluju na vrućicu i bol.
Nuspojave proizlaze iz uloge ciklooksigenaza u drugim procesima u tijelu, posebno u stvaranju želučane sluzi. Obično postoji uravnotežiti različitih tekućina s unutarnje strane želudac oblaganje. S jedne strane postoji agresivno želudac kiselina, koja se sastoji od klorovodične kiseline i koja je tijelu potrebna da probavi hranu kako bi je tijelo moglo probaviti u crijevima.
Budući da bi želučana kiselina također probavila vlastiti zid želuca, kiselini se suprotstavljaju, s druge strane, zaštitne želučane tekućine, koje bi trebale spriječiti ovu samo-probavu. Budući da je kiseline najbolje neutralizirati alkalnim tekućinama, ona se sastoji od puno tekućine koja sadrži lužinu, koja sadrži bikarbonat. Ovaj uravnotežiti omogućuje pravilnu probavu sastojaka hrane, a istodobno štiti želudac sluznica s unutarnje strane želuca.
I upravo su ovdje ciklooksigenaza i prostaglandini igraju odlučujuću ulogu u stvaranju želučanog zaštitnog bikarbonatnog filma sluznica. Ako ovu tvorbu sada inhibiraju nesteroidni protuupalni lijekovi, to uravnotežiti uznemiren je i proporcionalno nastaje mnogo više želučane kiseline od bikarbonata i želučana kiselina može napadati želučanu stijenku. Pacijenti se tada žale na probavne smetnje, mučnina or bol u želucu.
Ako proces napreduje, želudac ili dvanaesnik čir razvija se, što u ekstremnim slučajevima može dovesti do po život opasne perforacije želuca. Ova glavna nuspojava nesteroidnih protuupalnih lijekova može se pojaviti nakon samo nekoliko doza. Iz tog razloga, rizični bolesnici uvijek bi trebali dodatno uzimati takozvani zaštitnik želuca, npr. Inhibitor protonske pumpe.
Pacijenti koji uzimaju acetilsalicilnu kiselinu posebno su izloženi riziku jer ona također mijenja svojstva naše krv trombociti tako da se više ne mogu skupiti. Acetilsalicilna kiselina stoga enormno povećava rizik od krvarenja. Sljedeća nuspojava koju ne treba zanemariti tijekom dugotrajnog uzimanja je štetan učinak na srce i bubrega.
Pacijenti s problemima i bolestima jednog od ovih organa smiju uzimati nesteroidne protuupalne lijekove samo nakon savjetovanja s liječnikom ili prema uputama liječnika. To se također odnosi na bolesnike s ment bolest, jer inhibicija ciklooksigenaze također dovodi do pretežak ostalih tvari koje mijenjaju plućne alveole i tako napraviti disanje teže i u ekstremnim slučajevima može izazvati napad astme kod astmatičara. Biljni protuupalni lijekovi često su vrlo dobra alternativa kemijski proizvedenim tabletama, ne samo kad je upala vrlo blaga.
Njihova se učinkovitost temelji na mehanizmima sličnim onima u kemijskim pripravcima. Nerijetko kemijski pripravci potječu čak i iz biljnog svijeta, npr. Acetilsalicilna kiselina u vrba ekstrakt kore. Iz biljnog svijeta, vražji cvrčak, pepeo, šipak, jasika i peckanje kopriva dokazali svoju vrijednost.
Kurkuma, origano, ruzmarin, đumbir i zeleni čaj također djeluju protuupalno i mogu se ugraditi u dijeta za poboljšanje upale. Protuupalna sredstva mogu se dobiti u mnogo različitih oblika zbog njihove svestrane upotrebe. Iznad svega, klasični oblik tablete ili kapsule.
Ovo je idealno za većinu pacijenata. Ovdje su iznimka pacijenti s gastrointestinalnim bolestima, jer apsorpcija iz crijeva može biti poremećena. Alternativa tabletama su šumeće tablete za otapanje ili kapanje.
Supozitoriji su se također pokazali učinkovitima za djecu. Za kožne bolesti postoji još jedan optimalni oblik: kreme, gelovi ili masti. Time se izbjegavaju sve nuspojave koje bilo koji lijek neizbježno sa sobom donosi, a protuupalni lijekovi nanose se izravno na mjesto djelovanja, na kožu.
Poznate su primjene gelova, npr. Sa diklofenak (Voltaren®), koji se redovito koriste za sportskih ozljeda. Također, normalne kožne bolesti poput akne, ekcem or opekotina od sunca, koje su sve popraćene upalom, lako se liječe bez nuspojava u tijelu. Za ozbiljne upale, poput izuzetno bolnog reumatskog napada, većina je pripravaka dostupna i kao injekcijska otopina za izravno ubrizgavanje u mišić ili vena. Ovaj oblik primjene omogućuje ubrizgavanje većih količina u tijelo, a učinak je mnogo brži.
