Pareses | Moždani udar: može li fizioterapija pomoći?

Pareses

Pod parezom liječnici shvaćaju nepotpunu paralizu mišića, mišićne skupine ili cijelog ekstremiteta. Razlika u odnosu na plegiju je u tome što, iako je mišićna snaga na ovom području značajno smanjena, preostale funkcije još uvijek postoje. Pareze su uzrokovane neurološkim poremećajem.

Korištenje električnih romobila ističe udar remeti takozvani 2. motoneuron (motoričke živčane stanice koje inerviraju mišiće tijela i nalaze se između stanice prednjeg roga u leđna moždina i mišići). Rezultat je mlitava paraliza koju karakterizira nizak tonus mišića na zahvaćenom ekstremitetu. Mišić refleks su oslabljeni ili čak otkazani na ovom području. Mišićna masa je atrofirana (= smanjena). Ovisno o tome koliko udova utječe na parezu, pareza se različito klasificira:

  • Monopareza: zahvaćen samo jedan ud
  • Dipareza: zahvaćena dva udova
  • Parapareza: zahvaćene obje ruke ili obje noge
  • Hemipareza: Ruka i noga zahvaćen s jedne te iste strane. Osobito je čest u a udar.
  • Tetrapareza: zahvaćena su sva četiri ekstremiteta

Spastičnosti

Studije su pokazale da jedna četvrtina udar bolesnici se razvijaju spastičnost, u spastičnost (Grčki "spasmos" = konvulzija), tonus mišića je povećan za razliku od pareze (paralize). To dovodi do otvrdnjavanja mišića, a time i do ukočenosti.

Ova krutost može uzrokovati ozbiljnu bol i patoloških obrazaca držanja. Ovisno o tome koliko je ozbiljno ograničena pokretljivost, pogođene osobe trpe ozbiljna ograničenja u svom svakodnevnom životu, poput jedenja nožem i vilicom ili osobne higijene. Uzrok spastičnost je poremećaj 1. motoneurona (motoričkih živčanih stanica koje se protežu između mozak stabljika i leđna moždina).

Pogođene osobe pokazuju povećani tonus mišića na zahvaćenom području, povećani mišići refleks, oslabljeno kretanje koordinacija i nekontrolirani pokreti mišića. Ponekad simptome prati iscrpljenost, nedostatak snage i poremećaji osjetljivosti. Klasifikacija spastičnosti slična je klasifikaciji pareze (vidi gore), ovisno o lokalizaciji i opsegu: monospastičnost, dispazija, parazzam, hemispazam ili tetraspakcija. Spastičnost se ne može izliječiti, ali se može dobro liječiti. Preporučeno za čitanje je i:

  • Spastičnost nakon moždanog udara
  • Fizioterapija prema Vojti