Kardiogeni šok (CS; sinonimi: srčani šok; kardiorespiratorni kolaps; kardiovaskularni šok; ICD-10-GM R57.0: Kardiogeni šok) je oblik šoka uzrokovan neuspjehom pumpanja srce. To rezultira srce više nije u mogućnosti pružiti potreban minutni minutni volumen (CV).
Hemodinamički („mehanika fluida od krv") šok definira se kao trajni sistolički krvni pritisak <80 mmHg ili arterijska sredina <60 mmHg.
Najčešći okidači kardiogenog šoka (CS) kod infarkta miokarda (MI; srce napad) (= kardiogeni šok povezan s infarktom; IkS) su ostavljeni zastoj srca (nedovoljna crpna sposobnost lijevog srca) (78.5%), mitralna regurgitacija (nesposobnost mitralni ventil zatvoriti između lijevi atrij a lijeva klijetka/ srčana komora) (6.9%), ruptura ventrikularne pregrade (ozbiljna komplikacija akutnog infarkta miokarda) (3.9%), desno zastoj srca (neadekvatno pumpanje desnog srca) (2.8%), srčana tamponada (nakupljanje tekućine u perikardijum) (1.4%) i ostalo (6.7%).
U mjeri u kojoj je infarkt miokarda prethodio, dijagnozu "kardiogenog šoka povezanog s infarktom" treba postaviti na temelju kliničkih simptoma i neinvazivnih hemodinamskih mjerenja.
Prevalencija (incidencija bolesti) infarkta miokarda (MI) s kardiogenim šokom (CS) iznosi približno 10%.
Tijek i prognoza ovise o težini kardiogenog šoka. 5-10% svih bolesnika s infarktom miokarda u 1975-2005. Godini pretrpjelo je akutni kardiogeni šok ili tijekom prvih nekoliko dana, uslijed čega je 50-80% umrlo. Danas, za pacijente s akutnim infarktom miokarda s elevacijom ST-segmenta (STEMI) koji su primljeni u bolnicu, smrtnost (smrtnost u odnosu na ukupan broj ljudi koji pate od te bolesti) iznosi samo 10%. Međutim, kod infarkta miokarda (MI) s kardiogenim šokom (CS), koji se javlja zajedno u otprilike 10% slučajeva, smrtnost je i dalje vrlo visoka i iznosi 50%.
