Kako se mogu zaraziti hepatitisom?
Mogućnost zaraze opasnija je za određene skupine ljudi nego za druge. Kao što je već spomenuto, postoje različiti načini prenošenja pojedinih virusnih bolesti. Hepatitis A i hepatitis E, na primjer, može se prenijeti uglavnom putem kontaminirane hrane poput hrane ili vode.
To će se najvjerojatnije dogoditi u tropskim zemljama ili zemljama u razvoju, ali radnici kanalizacije također se mogu zaraziti. Fekalno-oralno u ovom kontekstu znači da loša higijena ruku može dovesti do infekcije ili ako se hrana ne konzumira u čistom stanju ili voda ne prokuha. Ostalo hepatitis virusi, kao hepatitis B ili C virus, može se prenijeti ozljedama igle u zdravlje sektoru ili kod ovisnika o drogama koji dijele opremu za ubrizgavanje.
Čak i tijekom prirodnog rodenja rodnicom, postoji velika vjerojatnost da virusi prenose se s majke na dijete, što u većini slučajeva djetetu znači kroničnost. Nadalje, u prošlosti je to bilo moguće dobiti hepatitis C, na primjer, putem krv proizvoda. Prije 1992. god. krv donacije nisu serijski testirane na ovaj virus, pa je bilo moguće dobiti hepatitis C kroz transfuzija krvi. U današnje vrijeme još uvijek postoji rizik od prijenosa, ali na 1: 1.
000. 000 vrlo je niska. Putovi prijenosa hepatitisa virusi već opisano u osnovi možemo sažeti na nekoliko.
Prvo, prijenos hranom i vodom, zatim ozljeda iglom, prijenos spolnim odnosom i na kraju prijenos majke na dijete pri rođenju. Koncentracija virusa (poznata i kao virusno opterećenje) igra ulogu u svim putovima zaraze. To je izravno veće tijekom spolnog odnosa ili ozljeda iglom nego tijekom ljubljenja.
Određeno opterećenje virusom također se može otkriti u slina. Infekcija poljupcem stoga je načelno moguća, ali smatra se vrlo niskom. U razgovoru s pacijentom (anamneza) simptomi i uzroci hepatitisa koji prekidaju put često se već mogu utvrditi ili suziti.
Na primjer, mogući uzroci hepatitisa mogu se suziti postavljanjem specifičnih pitanja o konzumaciji alkohola i droga te o cijepljenju protiv hepatitis A i hepatitis B. Nakon toga slijede pitanja o uzimanju lijekova (hepatitis otrovni lijekovima?), Boravku u inozemstvu (zarazni hepatitis?
) itd. Tijekom sistematski pregled, akutni hepatitis često otkriva bolan pritisak u desnom gornjem dijelu trbuha i opipljivo povećanje jetra. Kada jetra stanice se uništavaju, npr. tijekom upale oslobađaju se iz jetra stanice i stoga ih je moguće otkriti u krv u povećanim koncentracijama.
Ovisno o sazviježđu enzimi, može se pratiti opseg oštećenja jetrenih stanica. U slučaju laganog oštećenja jetrenih stanica, enzimi GPT i LDH (laktat dehidrogenaze) u početku se povećavaju jer se mogu brzo difuzno probiti kroz membranu oštećene stanice. U slučaju jake stanične smrti, enzimi GOT i GLDH (glutamat dehidrogenaza), koji se nalaze u mitohondriji (stanične organele) stanica, također se oslobađaju u povećanim količinama.
U slučaju žuč zastoj, bilirubin, gama-glutamil transferaza (γ-GT) i alkalna fosfataza (AP) također mogu biti povišene. U slučaju virusnog hepatitisa, antitijela protiv virusnih komponenata ili se izravno u krvi može otkriti DNA virusa. U an ultrazvuk pregledom, vizualiziraju se trbušni organi uz pomoć ultrazvučnih valova.
Pretvarač emitira ultrazvuk valovi koje apsorbiraju ili odbijaju razna tkiva s kojima se susreće. Pretvarač prima reflektirane valove koji se pretvaraju u električne impulse i prikazuju na zaslonu u različitim nijansama sive. U akutnom hepatitisu, jetra je povećana i nešto manje odjekuje (tj. Tamnija) zbog nakupljanja tekućine u jetri (edemi).
Kronični hepatitis često pokazuje a masna jetraslična struktura, koja djeluje ehoicnije i nudi gotovo glatki prijelaz na znakove ciroze jetre. Jetra puknuti omogućuje u većini slučajeva pouzdanu dijagnozu histološkim pregledom tkiva pod mikroskopom. Postoje različiti načini na koje se može dobiti jetreno tkivo: Najjednostavniji tip je jetreno slijepi puknuti, u kojem se, kao što i samo ime govori, jetra buši „slijepo“, tj. bez pomoći slikovnog postupka, šupljom iglom.
Ukloni se cilindar tkiva koji patolog zatim pregledava radi pronalaska finog tkiva. Ciljani puknuti jetre izvodi se uz pomoć slikovnog postupka poput sonografije ili računalne tomografije. Igla se uvodi u jetru pod vizualnom kontrolom, da tako kažem, kako bi se izbjegle komplikacije poput krvarenja što je više moguće.
Ciljana punkcija jetre mora se provesti posebno u slučaju bolesti koje zahvaćaju samo dio jetre, poput tumora (jetra Raka), ciste i druga nejasna žarišta jetre (npr metastaze). Napokon, ako se dijagnosticira hepatitis, jetra se također može biopsirati tijekom laparoskopija. U ovom postupku, koji se izvodi pod opća anestezija, jetra se pregledava na minimalno invazivan način. Kroz male rezove na trbušnoj koži može se pregledati površina jetre umetanjem štapne kamere i komad tkiva može se ukloniti iz organa.
