naznaka
ehokardiografija koristi se za dijagnozu brojnih bolesti srce, kao i dijelom za suportivnu dijagnozu bolesti izvan srca. Od ehokardiografija vrlo je smislen i jeftin postupak koji je dostupan u cijeloj zemlji, a ehokardiografija se koristi vrlo često. Osim toga, to je postupak niskog rizika koji za pacijenta nije jako stresan.
Uobičajene indikacije za izvedbu an ehokardiografija (TTE ili TEE) uključuju pojavu simptoma koji ukazuju srce bolest, kao što je otežano disanje, bol ili lupanje srca. Ehokardiografija se također izvodi kada je urođena srce sumnja na nedostatak ili provjeriti već poznatu urođenu srčana mana. Nadalje, ehokardiografija se može izvesti za dijagnozu a srčani napad ili nakon pojave srčanog udara.
Ehokardiografiju treba provesti i kod pacijenata s vidljivim šumom srca kod kojih postoji sumnja na bolest srčanih zalistaka. Pacijenti koji su zbog bolesti srčanih zalistaka dobili protezu srčanog zaliska također se pregledavaju ehokardiografijom kako bi se dokumentirala uspješna zamjena. Ehokardiografija također može dati indikacije srčana aritmija. Daljnja indikacija je sumnja na upalnu bolest srca (npr endokarditis).
Uz to, ehokardiografija može otkriti trombe (krv ugrušci) i vrlo rijetko tumori u srcu. Nadalje, bolesti perikardijum, koji okružuju srčani mišić, važne su indikacije. Tu spadaju perikardni izljev (nakupljanje tekućine između srčanog mišića i perikardijum) I perikarditis (upala perikarda).
Posebno u transezofagealnoj ehokardiografiji (TEE), dodatne strukture izvan srca, kao što su aorta, može se procijeniti. Stoga se ovdje pojavljuje daljnja indikacija, sumnja na patološki izmijenjenu aortu. Sljedeća indikacija za ehokardiografiju (TTE ili TEE) su određene bolesti ment, kao što je plućni embolija ili plućni kolaps (pneumotoraks).
U plućnom embolijaA krv ugrušak blokira posuđe vodeći prema ment, što dovodi do stvaranja rezervne krvi ispred srca. To je vidljivo na ehokardiografiji i stoga se može rano otkriti. Naročito u stresnoj ehokardiografiji („stresna jeka“) poremećaj cirkulacije srčanog mišića, tj. Sumnja na koronarnu bolest (CHD), najčešći je pokazatelj.
Pored različitih oblika ehokardiografije, poput transtorakalne ehokardiografije (TTE), transezofagealne ehokardiografije (TEE) i stresne jeke, na raspolaganju je nekoliko drugih postupaka za ispitivanje srca, koji svi mogu pružiti početne naznake bolesti srca. Neki od ovih pregleda odvijaju se prije izvođenja ehokardiografije. Ako pacijent dođe liječniku sa simptomima koji ukazuju na bolesti srca, liječnik se obično prvo obavi detaljan razgovor s pacijentom (anamneza).
Liječnik, između ostalog, pita o točnim simptomima pacijenta (npr. Otežano disanje, bol, lupanje srca) i jesu li pacijent ili njegova obitelj već upoznati sa bolestima srca. U većini slučajeva, povijest bolesti slijedi a sistematski pregled. To uključuje pomno ispitivanje odjevenih grudi (inspekcija), palpacija pulsa (palpacija) i osluškivanje srca stetoskopom (auskultacija).
Auskultacija može, na primjer, pružiti naznake bolesti srčanih zalistaka (abnormalni šum srca) ili zastoj srca (mekan zvukovi srca). Nakon toga obično slijedi znak elektrokardiogram (EKG), koji se može koristiti za potvrđivanje ili uklanjanje potencijalno sumnjivih nalaza iz sistematski pregled. U elektrokardiografiji (EKG), šest ili dvanaest elektroda je pričvršćeno na pacijentovu grudi zabilježiti električnu aktivnost srca.
Slično ehokardiografiji, električna aktivnost srca može se evidentirati u mirovanju ili pod stresom kao dio stresnog EKG-a. Uz to, postoji mogućnost, na primjer, u slučaju sumnje na određene srčane aritmije, da se izvrši dugotrajna ehokardiografija (dugoročni EKG) tijekom 24 sata. Uz pomoć elektrokardiografije, srca, srčani ritam ili širenje pobude kroz srčani mišić mogu se procijeniti i na taj način pružiti informacije o raznim bolestima.
Sljedeći je korak slikovna dijagnostika, koja uključuje ehokardiografiju i Rendgen, računalna tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI) grudi. Ovi postupci čine srce vidljivim i mogu pružiti informacije o veličini srca, debljini srčanog mišića ili promjenama u srcu srčane valvule, između ostalog. Još jedan postupak pregleda, perfuzija miokarda scintigrafija, može se koristiti za posebno procjenu krv opskrba srčanog mišića.
Uz to, invazivni postupci koriste se i za ispitivanje srca. Važan postupak je pregled srčanog katetera. U kateterizaciji srca ispod se umetne posebno oblikovana i savitljiva plastična cijev lokalna anestezija u vena (naziva se desni kateter) ili arterija (naziva se lijevim kateterom) u preponama pacijenta i prolazi kroz posudu do srca. Pomoću plastične cijevi mogu se izmjeriti tlakovi u pretkomori i u komori te protok krvi u koronarnoj posuđe može se procijeniti vrlo dobro davanjem kontrastnog medija kroz plastičnu cijev u krvožilni sustav.
Ako je stegnuta koronarna posuđe nalaze se tijekom pregled srčanog katetera, mogu se proširiti u istoj sesiji kako bi se spriječio razvoj a srčani napad. Napokon, miokarda biopsija može se izvoditi i kao dio a pregled srčanog katetera. Ovo je uklanjanje tkiva srčanog mišića iz unutarnjeg sloja srca.
Miokarda biopsija izvodi se posebno ako se sumnja na upalne bolesti srca ili ako se sumnja na urođene ili stečene bolesti srčanog mišića. Za posebne indikacije, jednostavni pregled krvi također igra važnu ulogu. Na primjer, u slučaju a srčani napad, određeni biljezi srčanog udara poput troponina or kreatinina kinaza u krvi može biti povišena pa se ovim parametrima može potvrditi sumnja na srčani udar.
Svi članci iz ove serije:
