Europsko tijelo za sigurnost hrane (EFSA) posljednje je ocjenjivalo vitamini i minerala radi sigurnosti 2006. i postavili takozvanu podnošljivu gornju razinu unosa (UL) za svaki mikronutrijent, pod uvjetom da su na raspolaganju dovoljni podaci. Ovaj UL odražava maksimalnu sigurnu razinu mikronutrijenata koji neće uzrokovati štetni učinci kad se svakodnevno uzima iz svih izvora.
| Maksimalni sigurni dnevni unos za bakar je 5 mg. Maksimalni sigurni dnevni unos za bakar je 5 puta veći od dnevnog unosa koji preporučuje EU (Nutrient Reference Value, NRV). |
Gore navedeni maksimalni dnevni unos odnosi se na odrasle muškarce i žene starije od 18 godina. Zbog nedovoljnih podataka, ograničenje sigurnog dnevnog unosa za bakar se ne odnosi na trudnice i dojilje.
Procjene unosa bakra u Saveznoj Republici Njemačkoj pokazuju da nije postignut siguran maksimalni dnevni unos bakra. Iako je gornji unos bakra u njemačkoj populaciji blizu sigurnog dnevnog unosa, EFSA to ne smatra povećanim rizikom. Zdravo ljudsko tijelo ima učinkovite mehanizme da odgovori na prekomjerni unos bakra, smanjenim crijevima apsorpcija te povećano izlučivanje mokraće.
Unos 10 mg bakra dnevno u obliku dodataka pored konvencionalnog dijeta, uzimana 12 tjedana, nije rezultirala nijednom štetni učinci. Druga studija također je primijetila br štetni učinci u razinama od 6 mg bakra dnevno.
NOAEL (bez uočene razine štetnih učinaka) - najviši doza tvari koja nema uočljive i mjerljive štetne učinke čak ni uz kontinuirani unos - je 10 mg bakra, što je dvostruko sigurniji maksimalni dnevni unos.
Neželjeni učinci prekomjernog unosa bakra uglavnom su uglavnom gastrointestinalni poremećaji i dugotrajna oštećenja jetra.
Akutni simptomi trovanja bakrom javljaju se na višim razinama i uključuju simptome kao što su želudac bol, mučnina (mučnina), povraćanje, pa čak i vodenast, krvav proljev (proljev). Gastrointestinalni poremećaji poput proljev (proljev) i povraćanje primijećeni su nakon prekomjernog unosa bakra u količinama od 15 do 75 mg bakra dnevno. U drugim studijama simptomi poput želudac spaljivanje i povraćanje dogodila se u dozama od 10 do 15 mg bakra dnevno. Te su se nuspojave povukle nakon prestanka uzimanja bakra.
Pijenje voda koji sadrže bakar iz cijevi koje sadrže bakar ili posuđe izazvao gastrointestinalne smetnje već u količinama od 2 do 32 mg. Stoga je niži NOAEL (bez uočene razine štetnih učinaka) - najviši doza tvari koja nema uočljive i mjerljive štetne učinke čak ni uz kontinuirano uzimanje - utvrđeno je 4 mg bakra po litri za unos bakra iz pića voda.
Smrtonosna doza od bakra soli daje WHO (Svijet Zdravlje Organizacija) kao 200 mg po kg tjelesne težine dnevno. To rezultira ozbiljnim simptomima poput krvavih proljev i urin, hipotenzija (niska krv pritisak), jetra nekroza (smrtna opasnost stanica od jetre), zatajenje bubrega i cirkulacije, pa čak i jesti i smrt.
U jednom izvještaju o slučaju, dugotrajna upotreba količine od 30 mg bakra dnevno, uzimana tijekom dvije godine, nakon čega je slijedila upotreba 2 mg bakra dnevno tijekom neodređenog razdoblja, rezultirala je akutnim jetra neuspjeh.
U bolesnika s Wilsonova bolest (sinonimi: hepatolentikularna degeneracija, hepatocerebralna degeneracija, bolest skladištenja bakra, Wilsonova bolest, pseudoskleroza Westphal; autosomno recesivna nasljedna bolest kod koje metabolizam bakra u jetri narušava jedna ili više gen mutacije), čak i unos bakra u normalnim količinama dovodi do nakupljanja bakra u tijelu i time do neželjenih učinaka na jetru, središnju živčani sustav, oči kao i bubreg u ranoj fazi. Wilsonova bolest stoga se liječi lijekovima.
