Gastrično krvarenje

Sinonim

gastrointestinalno krvarenje Gastrično krvarenje izvor je krvarenja na području želudac uzrokovane raznim osnovnim bolestima s odgovarajućim simptomima i ponekad opasnim po život posljedicama, zbog čega je potrebno poduzeti najbrže moguće mjere i postaviti dijagnozu.

Uzroci / oblici

U više od polovice slučajeva uzrok želučanog krvarenja je želučani čir (ulcus duodeni, ventrikuli), koja se neprimjetno razvijala u želudac zidu dugo vremena i na kraju dovodi do krvarenja. U oko 50% slučajeva bolesnici s želučanim krvarenjem imaju jedan ili više takvih čira. Nešto rjeđe (15%) želučana krvarenja uzrokovana su erozijama želučane migracije.

U većini slučajeva ovaj je oblik erozije zida posljedica premalog želuca sluznica je izgrađena, ali želučane kiseline dolazi u nesmetan kontakt sa nezaštićenim želudac zid. To napada zid želuca i može dovesti do krvarenja. U većini slučajeva smanjena proizvodnja sluznice posljedica je kroničnog uzimanja protuupalnih lijekova (NSAID).

U oko 1-5% slučajeva želučanog krvarenja uzrok je razvoj malignog tumora u želucu (karcinom želuca). U rijetkim slučajevima dobroćudni tumori također mogu uzrokovati želučano krvarenje. Uz to, teški tečajevi gastritisa (kronični gastritis) može dovesti do želučanog krvarenja.

Kronična i intenzivna konzumacija alkohola s jakim alkoholnim pićima može ih uzrokovati kronični gastritis. Razmjerno rijetko dolazi do želučanog krvarenja zbog vaskularnih malformacija na području želučane stijenke (tzv. Angiodisplazije). Oni su već prisutni pri rođenju i ne uzrokuju nelagodu.

Karakteriziraju ih angiodisplazije koje se same otvaraju zbog jakog pritiska ili kutni, loše sažvakani ostaci hrane dovode do mehaničke ozljede žile. U oko 5% slučajeva ne može se pronaći uzrok želučanog krvarenja, što se u većini slučajeva opet zaustavlja.

Stres sam po sebi obično ne uzrokuje želučano krvarenje.

Međutim, poznato je da stres može dovesti do povećane učestalosti želučane bolesti, kao što su čir na želucu (ulcera ventriculi ili duodeni) i upala jednjaka. Kod obje bolesti povećan je rizik od krvarenja u želucu. Peptični čir može jako krvariti i tako rezultirati opasnošću krv gubitak.

Simptomi koji ukazuju na peptik čir uključuju pritisak ili bol u gornjem dijelu trbuha, mučnina i gubitak apetita. Pacijenti koji pate od peptika čir ili upala jednjaka obično se započinje lijekovima s inhibitorom kiseline (na primjer inhibitor protonske pumpe kao što je pantozol). To želučanu sekreciju čini manje kiselom, a upala čira može bolje zacijeliti.

Alkohol također ne dovodi izravno do želučanog krvarenja. Međutim, čini se da je dokazano da česta konzumacija (visokootpornog) alkohola dovodi do češće upale jednjaka sluznica te površinska oštećenja sluznice želuca. Kao rezultat ovog oštećenja sluznice, povećava se vjerojatnost pojave čira na želucu.

Takav peptični čir, pak, često može krvariti, što u nekim slučajevima može dovesti do izrazitog krv gubitak s hitnom potrebom za kliničkim liječenjem. Poznato je poprilično lijekova koji značajno povećavaju rizik od pojave čira na želucu. Ako je prisutan takav čir, postoji opasnost da počne krvariti.

Ponekad to dovodi do opasnosti po život krv. Konkretno, lijekovi iz skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), koji se uzimaju kao bol i lijekovi koji inhibiraju upalu, značajno povećavaju rizik od razvoja a čir želuca kada se uzimaju kroz duži vremenski period. Ovi bolova uključiti ibuprofen i diklofenak.

Ako se ovi lijekovi dodatno kombiniraju s a kortizon Priprema, rizik od razvoja peptičnog čira povećava se 16 puta u usporedbi s normalnom populacijom. Stoga je važno da pacijenti koji redovito uzimaju lijekove iz ovih skupina uzimaju profilaktičku terapiju kako bi zaštitili želudac. U tu svrhu prikladni su lijekovi koji se također koriste za liječenje čira na želucu ili upale sluznice (npr. Inhibitori protonske pumpe). Smanjuju stvaranje kiseline u želucu i stoga inhibiraju napredovanje upalne reakcije.

Ti lijekovi uključuju pantozol i omeprazol. Pacijenti koji redovito uzimaju lijekove poput ibuprofen treba uzeti jednu takvu tabletu koja inhibira kiselinu jednom dnevno. To značajno smanjuje rizik od razvoja a čir želuca - a time i rizik od krvarenja iz želuca.

Lokalna primjena diklofenak (na primjer kao Voltaren mast) ili ibuprofen ne povećava rizik od razvoja a čir želuca. 1 Ibuprofen Ibuprofen je lijek koji ima analgetički i protuupalni učinak i spada u skupinu nesteroidnih protuupalnih lijekova. Popularno je bol lijekovi, kao i ostali pripadnici ove skupine aktivnih sastojaka.

Međutim, redovitim uzimanjem postoji povećani rizik od razvoja želuca ili dvanaestopalačni čir. Stoga, ako se ibuoprofen mora redovito uzimati, treba uzeti dodatnu tabletu za zaštitu želuca. Ovdje je prikladan lijek iz skupine inhibitora kiseline, poput pantozola.

Ako se uzima svakodnevno, rizik od nastanka čira značajno se smanjuje tijekom dugotrajne terapije ibuprofenom. 2 diklofenak Diklofenak je također lijek iz skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova i koristi se kao analgetik i protuupalno sredstvo. Poput ibuprofena, i diklofenak, ako se redovito uzima, povećava rizik od nastanka čira na želucu i dvanaesnika.

Redovitu upotrebu ovog analgetika stoga treba kombinirati s pantozolom, inhibitorom kiseline, koji štiti sluznicu želuca i što učinkovitije suzbija razvoj čira na želucu. 3 Aspirin Također aspirin, popularno sredstvo protiv bolova koje također ima protuupalna svojstva, povećava vjerojatnost razvoja čira na želucu, a time i rizik od razvoja želučanog krvarenja ako se redovito uzima, kao i ibuprofen i diklofenak. U tom pogledu, ako aspirin uzima se redovito, treba uzimati dnevni unos tablete za zaštitu želuca, npr. Pantozol.