Šećer, dijabetes, dijabetes kod odraslih, tip I, tip II, gestacijski dijabetes. Doslovni prijevod: "med-slatki tok ”.
Definicija: Dijabetes melitus
Dijabetes mellitus, u narodu poznat kao dijabetes (dijabetes), kronična je metabolička bolest koja je uzrokovana apsolutnim ili relativnim nedostatkom insulin. Obilježje ove bolesti je trajno povišenje krv razina šećera (hiperglikemija) i šećer u mokraći. Uzrok je nedovoljni učinak hormona insulin na jetra stanice, mišićne stanice i masne stanice ljudskog tijela.
Dijabetes mellitus je jedna od najvažnijih bolesti u internoj medicini. Dijabetes melitus se dijeli na dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Kod dijabetes melitusa tipa 1, beta stanice gušterača su uništeni i tako više ne funkcioniraju, tj. više ne proizvode insulin.
Staničnu smrt, obično broj stanica smanjuje se na manje od 10% stvarne populacije stanica, uzrokuje autoimuna bolest i dovodi do apsolutnog nedostatka inzulina. Dijabetes melitus tip 1 može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali posebno u djece i adolescenata i čini 5-7% ukupnog broja dijabetičara. U 90% bolesnika javljaju se određene genetske osobine koje daju razlog za vjerovanje da postoji nasljedna predispozicija za bolest dijabetesa.
U 75% slučajeva tri različite otočne stanice autoantitijela (IAA, GADA, IA-A) mogu se otkriti u krv pacijenata. Ovi antitijela, koje tijelo proizvodi samo, ali usmjereno je protiv vlastitih struktura tijela (autoimuna bolest), sugeriraju bolest šećera / dijabetes. Ako su u dobi od dvije godine dvije ili sve tri otočne stanice antitijela već su prisutni, od djeteta se mora očekivati da razvije bolest prije navršene 10. godine života.
U najširem smislu, ovo je također bolest iz reumatske skupine oblika poput reumatoidne artritis. Dob u kojoj se dijabetes melitus tip 1 pretežno javlja kreće se od 15 do 24 godine. Pacijenti su obično normalne težine i nemaju stabilno metaboličko stanje.
Početak bolesti, zbog apsolutnog nedostatka inzulina, događa se brzo, kada je uništeno više od 80% stanica otočića. Stresne situacije često dovode do prve manifestacije bolesti. Ako jedan roditelj djeteta ima dijabetes melitus tip 1, postoji 2.5 - 5% rizika da će i dijete imati dijabetes.
Ako su, pak, bolest zahvaćena oba roditelja, rizik da i djeca imaju bolest je 20%. Terapija dijabetesa inzulinom prijeko je potrebna kod dijabetesa tipa 1, jer vlastita proizvodnja u tijelu ne uspijeva, a hormon se mora nadomjestiti, odnosno dovoditi izvana. Više o dijabetesu melitusu tipa 1 Pacijenti sa dijabetes melitus tip 2, poznatiji i kao dijabetes odraslih, imaju relativni nedostatak inzulina.
Dva su razloga za poremećaj metabolizma šećera: oslobađanje inzulina (lučenje) gušterača je poremećen ili je smanjen učinak inzulina na organe. Ovo se zove inzulinska rezistencija, koji se temelji na receptorskim defektima (receptor = površinski receptor karakterističan za stanicu putem kojeg informacije, npr. putem hormona dospijevaju u unutrašnjost stanice) ili poremećenom prijenosu signala u stanici. Većina dijabetesa melitusa tipa 2 razvija se zbog metabolični sindrom (naziva se i bolest obilja): Mnogi bolesnici s dijabetesom često imaju sljedeća 4 čimbenika rizika: Pothranjenost s pretežak i nedostatak tjelovježbe presudni su čimbenici u razvoju dijabetes melitus tip 2.
Prekomjerna prehrana uzrokuje visoku razinu inzulina u krv, budući da je inzulin neophodan za transport apsorbirane glukoze u stanice, gdje se odvija iskorištavanje šećera i proizvodnja energije. Nakon takvih godina stresa za stanice koje proizvode inzulin, proizvodnja inzulina može se iscrpiti i konačno, zbog apsolutnog nedostatka inzulina, može se pojaviti dijabetes ovisan o inzulinu, tj. Inzulin se mora dostavljati izvana. Oralni antidijabetičari sami više nisu dovoljno učinkoviti u ovoj fazi bolesti.
Začarani krug povećanih potreba za inzulinom može se prekinuti tjelesnom aktivnošću i promjenom dijeta, jer u tim uvjetima razina inzulina pada i time se opet povećava osjetljivost stanica na inzulin. Pacijenti sa dijabetes melitus tip 2 često pretežak i pretežno su stariji od 40 godina. Pojava bolesti, koja se javlja polako i prilično podmuklo, često se primijeti tek nakon nekog vremena, obično kada se tijekom rutinske kontrole ili kasnih učinaka dijabetesa otkriju povišene razine šećera u krvi i mokraći (dijabetes) javljaju se i dovode do dijagnoze (npr polineuropatija, dijabetička nefropatija-retinopatija, itd.). U ovom obliku dijabetesa postoje i uzročne genetske komponente.
Rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 je do 50% za djecu koja imaju jednog pogođenog roditelja. Terapija inzulinom nije apsolutno nužna, no s njom se mora započeti kad se iscrpe zalihe inzulina i dođe do promjene dijeta samostalno i liječenje oralnim antidijabetikom više nemaju učinka. Više o dijabetesu melitusu tipa 2 Nakon takvih godina stresa za stanice koje proizvode inzulin, proizvodnja inzulina može se iscrpiti i konačno, zbog apsolutnog nedostatka inzulina, može doći do dijabetesa ovisnog o inzulinu, tj. Inzulin se mora dostavljati izvana.
Oralni antidijabetičari sami više nisu dovoljno učinkoviti u ovoj fazi bolesti. Začarani krug povećanih potreba za inzulinom može se prekinuti tjelesnom aktivnošću i promjenom dijeta, jer u tim uvjetima razina inzulina pada i time se opet povećava osjetljivost stanica na inzulin. Pacijenti s dijabetesom melitusom tipa 2 su često pretežak a pretežno su stariji od 40 godina.
Početak bolesti, koja se javlja polako i prilično podmuklo, često se primijeti tek nakon nekog vremena, obično kada se tijekom rutinske kontrole otkriju povišene razine šećera u krvi i mokraći ili se pojave kasni učinci dijabetesa (dijabetesa) i dovedu do dijagnoza (npr polineuropatija, dijabetička nefropatija-retinopatija, itd.). U ovom obliku dijabetesa postoje i uzročne genetske komponente. Rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 je do 50% za djecu koja imaju jednog pogođenog roditelja. Terapija inzulinom nije apsolutno nužna, no s njom se mora započeti kada se iscrpe rezerve inzulina i ako samo promjena prehrane i liječenje oralnim antidijabeticima više nemaju učinka. Više o dijabetesu melitusu tipa 2
- Prekomjerna težina s pretežitim udjelom tjelesne masti na trbuhu
- Povišene razine masnoće i kolesterola u krvi (hiperlipidemija-hiperkolesterolemija)
- Visok krvni tlak (arterijska hipertenzija)
- Poremećaj tolerancije na glukozu (dijabetes)
Svi članci iz ove serije:
